Regurgitacija kod preživara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Regurgitacija (rejekcija) predstavlja prvu fazu refleksnog akta u procesu preživanja. Pod regurgitacijom se podrazumeva ponovno vraćanje sadržaja predželudaca u usnu duplju radi detaljnog žvakanja i natapanja pljuvačkom. Ovaj akt se odvija u dve faze.

Faze regurgitacije[uredi | uredi izvor]

Faza usisavanja[uredi | uredi izvor]

Ova faza obično počinje gutanjem pljuvačke, čime jednjak biva vlažan i sklisak, tj. pogodan za provođenje hrane iz predželudaca. Regurgitaciji hrane u jednjak prethodni jedna ekstra kontrakcija mrežavca, koja se odigrava pre normalne dvofazne kontrakcije mrežavca pri uzimanju hrane. Ova prethodna kontrakcija dovodi do značajnog povećanja pritiska tečnog sadržaja u predelu kardije, zbog podizanja dna mrežavca na polovinu rastojanja njenog relaksiranog položaja i kardije. Uloga ove ekstra kontrakcije je u vezi sa dovođenjem ingesta u predeo kardije pre regurgitacije. Ulazak hrane u jednjak omogućen je jednim dubokim inspirijumom, koji je povezan sa kontrakcijom mrežavca. Inspirijum se odigrava sa zatvorenim glotisom i u većini slučajeva većeg je volumena od normalnog inspirijuma pri disanju, uz snažnu kontrakciju dijafragme. Ovaj inspirijum dovodi do pada intratorakalnog i intraezofagealnog pritiska. Usled toga se grudni deo jednjaka širi, otvor kardije refleksno otvara i zbog razlike u pritiscima, u jednjaku (negativan), a u predželucima (pozitivan), polutečni sadržaj biva usisan u jednjak celom dužinom grudnog dela jednjaka.[1]

Faza istiskivanja[uredi | uredi izvor]

Faza istiskivanja nadovezuje se neposredno na fazu usisavanja, a počinje refleksnim zatvaranjem kardije. Hrana koja je ispunila jednjak kreće se u dva pravca: deo hrane transportuje se oralno u usnu duplju, a deo regurgitovanog sadržaja vraća se nazad u predželuce. Pri transportu hrane u usta značajnu ulogu ima antiperistaltički talas čiji se centar obrazuje u sredini jednjaka, od koga polazi kontrakcioni talas u oba smera. Ovaj antiperistaltički talas jednjaka omogućen je kontrakcijom poprečno-prugaste muskulature zida jednjaka, kao i povećanim intratorakalnim pritiskom nakon ekspirijuma sa zatvorenim glotisom. Brzina antiperistaltičkih kontrakcija jednjaka omogućena je prirodom regurgitovanog sadržaja (tečan ili polutečan), za razliku od normalnog zalogaja koji se kreće znatno sporije.

Priroda regurgitovanog sadržaja[uredi | uredi izvor]

Hrana koja biva regurgitovana uglavnom potiče od sadržaja u relaksiranom mrežavcu. Ona ne mora, po pravilu, biti najgrublja. Bolus u ustima stimuliše mastikaciju i salivaciju, pri čemu se hrana sitni u finije čestice, meša sa pljuvačkom i ponovo guta. Time je jedan ciklus preživanja završen.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojić, Velibor (2004). Veterinarska fiziologija. Beograd: Naučna KMD. str. 237. ISBN 86-84153-33-2. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stojić, Velibor (2004) Veterinarska fiziologija. Naučna KMD, Beograd. ISBN 86-84153-33-2