Pređi na sadržaj

Savez suverenih država

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sovjetski republike koje su izradile Novi ugovor o savezu (narandžasta i tamnocrvena) i republike koje ne učestvuju u ugovoru (crna)

Savez suverenih država[a] (SSD; rus. Сою́з Сувере́нных Госуда́рств, ССГ) bio je prijedlog reorganizacije Sovjetskog Saveza u novi konfederalnu jedinicu. Predložen je od strane predsjednika Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova i trebalo je da spriječi raspad SSSR. Prijedlog je ostao u sijenci Avgustovskog puča i raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine. Sveukupni prijedlog je ponovo pokrenut kao Zajednica nezavisnih država (ZND).

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Ideja o sklapanju novog saveznog sporazuma predstavljena je po prvi put u rezoluciji „O saveznom sporazumu”, koju je usvojio Vrhovni sovjet Estonske SSR 16. novembra 1988. godine i u kojoj se govori o tome da je Vrhovni sovjet Estonske SSR, zasnovan na Deklaraciji o suverenitetu, ulazi u Predsjedništvo Vrhovnog sovjeta SSSR sa prijedlogom razvoja Sporazuma o SSSR i ovlašćuje Predsejdništvo Vrhovnog sovjeta Estonske SSR da zastupa interese republike prilikom izrade teksta sporazuma.[1] Dvije godine kasnije, nakon usvajanja zakona o obnovi nezavisnosti, Vrhovni sovjet Estonije odbacio je tu ideju.[2]

U decembru 1990. godine ponovo je pokrenuto pitanje reorganizacije SSSR.

Vrhovni sovjet SSSR je 3. decembra podržao koncept nacrta Sporazuma o savezu koji je predložio predsjednik SSSR Mihail Gorbačov i uputio ga na raspravu 4. sazivu Kongresa narodnih poslanika SSSR.[3]

Poslanici Kongresa narodnih poslanika SSSR su 24. decembra 1990. godine, poslije pojedinačnog glasanja, odlučili da smatraju neophodnim očuvanje SSSR kao obnovljene federacije ravnopravnih suverenih republika, u kojima bi se u potpunosti osigurala prava i slobode osoba bilo koje nacionalnosti.[4]

Istog dana, na inicijativu i insistiranje predsjednika SSSR Mihaila Gorbačova,[5] Kongres je usvojio rezoluciju o pitanju održanja referenduma o očuvanju obnovljenog Saveza kao federacije jednakih suverenih Sovjetskih Socijalističkih Republika. Za usvajanje rezolucije glasalo je 1677 poslanika, protiv 32, dok je 66 bilo uzdržano.[6]

Referendum o opstanku Sovjetskog Saveza

[uredi | uredi izvor]

Referendum o očuvanju SSSR održan je 17. marta 1991. godine i većina građana podržala je opstanak SSSR, izuzev stanovništva šest sovjetskih republika (Gruzija, Estonija, Jermenija, Letonija, Litvanija, Moldavija),[7] u kojima su najviši organi vlasti odbili da održe referendum, iz razloga jer su ranije proglasile nezavisnost ili su se kretale ka nezavisnoti prema rezultatima ranije održanih referenduma o nezavisnosti.

Federalni tip reorganizacije

[uredi | uredi izvor]

Raskid potpisanog sporazuma

[uredi | uredi izvor]

Konfederalni tip reorganizacije

[uredi | uredi izvor]

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Napomene

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Reorganizacija po federativnom principu dobila bi naziv Savez Sovjetskih Suverenih Republika (SSSR; rus. Союз Советских Суверенных Республик, СССР)

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Rezolюciя Verhovnogo Soveta Эstonskoй Sovetskoй Socialističeskoй Respubliki o Soюznom Dogovore”. StudFiles (na jeziku: ruski). Pristupljeno 6. 1. 2019. 
  2. ^ Obraщenie pribaltiйskih respublik k Verhovnomu Sovetu SSSR ot 21.11.1990 (na jeziku: ruski). 1990 — preko Vikizvornika. 
  3. ^ Postanovlenie VS SSSR ot 03.12.1990 № 1809-I (na jeziku: ruski). 1990 — preko Vikizvornika. 
  4. ^ Postanovlenie SND SSSR ot 24.12.1990 № 1853-I (na jeziku: ruski). 1990 — preko Vikizvornika. 
  5. ^ Lюbarev, A.E. (2001). Vыborы v Moskve: opыt dvenadcati let. 1989–2000 (na jeziku: ruski). Moskva: Stolьnый grad. str. 412. ISBN 5-89910-019-2. Pristupljeno 6. 1. 2019. 
  6. ^ Postanovlenie SND SSSR ot 24.12.1990 № 1856-I (na jeziku: ruski). 1990 — preko Vikizvornika. 
  7. ^ Soobщenie Centralьnoй komissii referenduma SSSR ob itogah referenduma SSSR, sostoяvšegosя 17.03.1991 (na jeziku: ruski). 1991 — preko Vikizvornika.