Savin luk

Savin luk je bijeli luk, kojeg je narodna legenda u Crnoj Gori tako nazvala po Svetom Savi. Naziv je vezan za kult Svetog Save na prostoru današnje Crne Gore.

Pavle Rovinski je zapisao da je u tadašnjoj Crnoj Gori o Svetom Savi bilo mnogo anegdota, posebno vezanih za neki lokalitet, kao Savin kuk, Savina voda na Durmitoru... i da se čak i jedna biljka po njemu nazivala - Savin luk. Milorad Saveljić, čuvar svetinja na Gradini Martinićkoj je za Svetigoru ispričao sačuvanu narodnu legendu o luku Svetog Save. Od Đevič grada na jednom brdašcu, teče ka Spužu potok Rimanič. Tu je i Savin luk. Prvo je bio Rastkov, Ratkov luk, po Rastku Nemanjiću, a kasnije ga je narod prozvao Savin luk. Po legendi, Rastko je kao dječak u vojnoj bazi, kao i ostali vojnici, dobijao doručak, a za doručak je svako morao da dobija česan ili dva bijelog luka. On je to mrzio, kao dijete. I kako ima jedna stijena prema potoku Rimaniču, on je sjedio iza bedema i tajno je preko ramena bacao taj luk dolje. Luk je dolje padao 30-40 metara i tu je ostajao. Vojnici su kasnije ugledali luk i iznenađeno konstatovali da niče u stijeni. Otac osamdesettrogodišnjeg (2021.) Milorada Saveljića je išao da bere taj luk, za Đurđevdan. Da bi stoka bila zdrava, da bi se dobro muzla i da ne bi bolovala, svijeća i jedan struk tog luka bi se stavljali iznad ulaza štale ili pojate, tora. Njegova baba, otac i njegov brat od strica su mu pričali kako su išli po taj luk. Nosili bi jedan urivak, jer je stijena, pa bi se tamo neko od njih vezao, i tako bi se spuštao na taj urivak. Odlazili su u grupi po 10-15 ljudi, ali su brali samo tri struka, jer ako bi brali više, ne bi bilo dovoljno za druge, a to je sveto. Taj luk i danas postoji na toj lokaciji, ali danas više niko tamo ne ide.

Literatura

• Apolonovič Rovinski, Pavel (1998). Etnografija Crne Gore, tom II. CID - Podgorica.