Sakadžija
Sakadžija je čovek koji raznosi vodu za piće. Dok u gradovima i varošicama nije bilo gradskog vodovoda, skadžije su raznosile vodu po ceni jedan groš od sake. Saka je bilo uglavljeno bure zapremine 3 - 4 akova. Prema Gliši Elezoviću, saka je arapska reč i označava „bure ili kola sa buretom, mešinu ili konja sa mešinom u kojima se voda nosi“. procenjuje se da je Sakadžija u Beogradu 1883, kada su peticijom protestovali zbog dodatnog oporezivanja, bilo oko stotinu.
U Beogradu su sakadžije uzimale vodu sa česmi ali i iz Save i Dunava. Najpoznatije česme su bile: Delijska česma, Čukur česma, Toskina česma, Terazijska česma i Saka česma.
U Vojvodini gde je problem pijaće vode izražen i danas (npr. Subotica) postoje arteski bunari. Oni se nalaze na ulici, svakome su dostupni a voda se pumpa ručno pomoću velikog točka koje se okreće. U prigradskim delovima gde nema vodovoda, u domaćinstvima se kopaju plići bunari i ta voda je za tehničku upotrebu ali ne i za piće. Voda iz arteskih bunara se izvlači sa većih dubina, te su ukus, temperatura i kvalitet daleko bolji. Sakadžijski posao odavno više ne postoji.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Stari Beograd o sakadžijama Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. april 2011)
- Najstariji beogradski sakadžija.... "Politika", 25. dec. 1937
- "Politika", 11. jan. 1938