Pređi na sadržaj

Сарторис

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sartoris
Originalno američko izdanje (1929)
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovSartoris
AutorVilijam Fokner
Zemlja SAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1929.
Hronologija
PrethodnikSnobovi
NaslednikBuka i bes

Sartoris (engl. Sartoris) roman je američkog književnika i nobelovca Vilijama Foknera iz 1929. Nastao je kao skraćena i prerađena verzija romana Zastave u prašini. Naime, nakon što je rukopis Zastava u prašini odbijen od strane više izdavačkih kuća, kuća Harkort Brejs pristala je da objavi rukopis pod uslovom da ga autor skrati za 25 000 reči. Pošto Fokner nije želeo da se poduhvati ovakvog posla, prepustio je prijatelju Benu Vosonu da izvrši redakciju teksta, te je skraćena verzija romana sa promenjenim imenom Sartoris štampana 1929. Smatra se prvom velikom prekretnicom u Foknerovom stvaralaštvu. Ujedno je i njegovo prvo delo čija se radnja odigrava u imaginarnom okrugu Joknapatafi, gde je smeštena radnja gotovo svih kasnijih proznih ostvarenja američkog nobelovca.

U romanu se pripoveda o usponu i padu južnjačke patricijske porodice Sartoris. Poseban fokus leži na Bajardu Sartorisu mlađem, koji unosi destrukciju i nemir u okrug, nakon povratka sa evropskog ratišta Prvog svetskog rata, gde je prisustvovao pogibiji brata blizanca. Pored porodice Sartoris (kojima će se Fokner vratiti u romanu Nepobeđeni), u njemu se prvi put pojavljuje Horas Benbou (glavni junak Svetilišta i Rekvijuma za iskušenicu) i Flem Snoups (središnji lik romana Seoce, Grad i Palača). Sartoris odlikuje mešavina realističkih i melodramskih elemenata, gotovo barokno preobilje u stilu, tematizovanje skrivenih mračnih strasti, perverzija i samodestrukcija.[1] U njemu se pojavljuje i motiv porodičnog prokletsva, koji će Fokner u kasnijim delima razviti po ugledu na antički hibris iz grčkih tragedija. Atmosfera i koncepcija sveta velikim delom je zasnovana na modernističkoj pesmi Pusta zemlja T. S. Eliota. Roman je posvećen američkom književniku i Foknerovom mentoru Šervudu Andersonu.[2]

Foknerovi proučavaoci su mahom nezadovoljni Vosonovim intervencijama i smatraju da je skraćivanjem roman izgubio na vrednosti.[2] Iz ovog razloga, ali i zbog toga što autor nije sam izvršio redakciju, Sartoris je danas u Americi povučen iz štampe, a umesto njega se štampa prvobitni tekst knjige Zastave u prašini. Sartoris do 2016. nije preveden na srpski, ali je u domaćim bibliotekama prisutan hrvatski prevod Ivana Slaminga iz 1977.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bašić 1977, str. 46-47.
  2. ^ a b Fargnoli & Golay 2009, str. 257.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]