Pređi na sadržaj

Сва светлост коју не видимо

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sva svetlost koju ne vidimo
Naslovna strane srpskog izdanja iz 2015.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovAll the light we cannot see
AutorEntoni Dor
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
IzdavačLaguna
Datum2014.
Prevod
PrevodilacDubravke Srećković Divković
Klasifikacija
ISBN?978-86-521-1854-0
ISBN ? orig.9781476746586

Sva svetlost koju ne vidimo (engl. All the light we cannot see) je knjiga iz 2014. godine, autora Entoni Dora (engl. Anthony Doerr).[1] Srpsko izdanje je objavila izdavačka kuća "Laguna" iz Beograda 2015. godine u prevodu Dubravke Srećković Divković.[2]

O autoru[uredi | uredi izvor]

Entoni Dor je rođen u Klivlendu, Ohajo, Sjedinjene Države 1973. godine. Autor je šest knjiga: The Shell Collector, About Grace, Memory Wall, Four Seasons in Rome, Cloud Cuckoo Land, i Sva svetlost koju ne vidimo. Dor je dvostruki finalista Nacionalne nagrade za knjigu, a njegova fikcija je osvojila pet O. Henri nagrada, kao i brojne druge nagrade uključujući Pulicerovu nagradu i Karnegijevu medalju. [3]

Entoni Dor trenutno živi u Bojsiju u Ajdahu, sa suprugom i dva sina.[4]

O delu[uredi | uredi izvor]

Sva svetlost koju ne vidimo je roman o slepoj Francuskinji i nemačkom dečaku čiji se putevi sudaraju u okupiranoj Francuskoj dok oboje pokušavaju da prežive razaranja Drugog svetskog rata.[1]

Mari Lora živi u Parizu u blizini Prirodnjačkog muzeja, gde radi njen otac. Sa šest godina je oslepela i otac joj je napravio maketu kvarta u Parizu u kom žive a koja joj pomaže da nauči da dodirom zapamti raspored ulica i tako samostalno dolazi do muzeja.[5]

Kada nemačka vojska okupira Pariz, Mari Lora ima dvanaest godina. Otac i ćerka beže u citadelu Sen Malo, gde joj živi povučeni rođak u visokoj kući pored mora. Sa sobom su poneli možda i najvredniju dragocenost muzeja.[1]

U isto vreme, u rudarskom gradu u Nemačkoj, Verner Fening, siroče, odrasta sa svojom mlađom sestrom. Pronalazi stari radio aparat i dečak postaje očaran urađajem koji im donosi priče sa mesta koja nikada nisu videli ili zamišljali.[1] Postaje stručnjak za izradu i popravljanje radija. Postaje vešt majstor za popravku radija i taj talenat ga vodi među Hitlerovu omladinu.[5] Angažovan je da iskoristi svoj talenat da pronađe otpor. Verner Fening prolazi kroz evropska ratišta od Rusije do srca Francuske poražen svešću da iz dana u dan gubi svoju ljudskost.[5]

Verner Fening i Mari Lora se sreću jednog dana, i tada Verner, zaljubljenik u tehniku, shvata da su njih dvoje tačkice ljudske svesti koje se opiru kolektivnom strahu i zlu i da još uvek postoji mogućnost izbora nekog plemenitijeg sveta.[5] Preplićući živote Meri Lore i Vernera, autor osvetljava načine na koje ljudi, uprkos svemu, pokušavaju da budu dobri jedni prema drugima.[1]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Knjiga je nominovana i osvojila sledeće nagrade:[1]

  • Osvojene nagrade:
    • Pulicerobva nagrada za fikciju (2015)
    • Audie Award for Fiction (2015)
    • ALA Alex Award (2015)
    • Dayton Literary Peace Prize Nominee for Fiction (2015)
    • Ohioana Book Award for Fiction (2015)
    • Australian Book Industry Award (ABIA) for International Book (2015)
    • Andrew Carnegie Medal for Fiction (2015)
    • Idaho Book of the Year Award (2014)
    • Goodreads Choice Award for Historical Fiction (2014)
  • Finalista:
    • National Book Award for Fiction (2014)
  • Nominacije:
    • Nominacija je za prevedenu fikciju (2017)
    • Nominacija za Best of the Best (2018)
    • Nominaciaj za International Dublin Literary Award (2016)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ „All the Light We Cannot See”. goodreads.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2022. 
  2. ^ „Sva svetlost koju ne vidimo / Entoni Dor”. plus.cobiss.net. Pristupljeno 17. 7. 2022. 
  3. ^ „Anthony Doerr”. goodreads.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 7. 2022. 
  4. ^ „Entoni Dor”. laguna.rs. Pristupljeno 17. 7. 2022. 
  5. ^ a b v g „Sva svetlost koju ne vidimo”. laguna.rs. Pristupljeno 17. 7. 2022. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]