Pređi na sadržaj

Sveta Premudrost (ikona)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ikona Svete Premudrosti iz Sabornog hrama Blagoveštenja, Moskva (15. vek)

U ruskoj pravoslavnoj tradiciji, Sveta Premudrost (rus. Святая София Премудрость Божия) je konvencionalni topos ruske ikone, posvedočen najranije od kraja 14. stoleća.

„Novgorodski tip“ je dobio naziv po ikoni Svete Premudrosti u Sabornoj crkvi Svete Sofije u Novgorodu (16. vek), ali je predstavljen starijom ikonom u Sabornom hramu Blagoveštenja u Moskvi, datiranom u početak 15. veka. Takođe poznat i kao „ogneni krilati“ (ognekriloj),[1] ovaj tip prikazuje Svetu Premudrost kao ognjenog anđela sa krilima, koji sedi na prestolu i okružen Bogorodicom i Svetim Kozmom Majumskim.[2]

Srodan, ali veoma različit tip poznat je kao „Premudrost je izgradila svoj dom“ ( Premudrostь sozda Sebe dom). Naziv je citat iz Priče Solomunove 9:1 i upućuje na inkarnaciju Hrista Logosa, poistovećenog sa Svetom Mudrošću, a „kuća“ je Bogorodica.

Najraniji prikaz pod ovim naslovom je freska iz kasnog 14. veka u Uspenjskoj crkvi u Volotovom polju u Velikom Novgorodu, ali njen najznačajniji prikaz je ikona iz sredine 16. veka iz Saborne crkve Atanasija i Kirila od Aleksandrijski Kirilov manastir kod Novgoroda.[3] Kompozicija ovih ikona razvija se tokom 17. i 18. veka kao odraz razvoja gledišta u ruskom misticizmu, koja je kulminirala u sporu o „sofiologiji“ početkom 20. veka. Glavna tačka sporenja je pitanje da li „Premudrost”, odnosno Hristos, ili „Dom”, odnosno Bogorodica, treba da zauzme centralno mesto.[4] U prvobitnoj koncepciji ovog tipa i izvedenim ikonama iz 16. veka, „Premudrost” je prikazana kao u novgorodskom tipiku, kao ognjeni krilati anđeo koji sedi na prestolu, dok je Bogorodica sa detetom prikazana posebno. Do 18. veka postoje dve konkurentske varijante, jedna je kompozicijski usredsređena na raspetog Hristosa, a druga na Bogorodicu.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lifshits 2003
  2. ^ Lukashov (2000:152)
  3. ^ Lukashov (2000:198)
  4. ^ Lifshits 2003

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hunt, Priscilla, "The Novgorod Sophia Icon and 'The Problem of Old Russian Culture' Between Orthodoxy and Sophiology", Symposion: A Journal of Russian Thought, vol. 4–5, (2000), 1–41.
  • Lifshits, L., «Sofiя Premudrostь Božiя» v russkoй ikone, Naše Nasledie 65 (2003).
  • Lukashov, A. M., «Sofiя Premudrostь Božiя» in: Sofiя Premudrostь Božiя: vыstavka russkoй ikonopisi XIII-XIX vekov iz sobraniй muzeev Rossii (2000), 152.
  • Lukashov, A. M., «Premudrostь sozda sebe dom» in: Sofiя Premudrostь Božiя: vыstavka russkoй ikonopisi XIII-XIX vekov iz sobraniй muzeev Rossii (2000), 198–200.
  • Arseniй (Ivaщenko) (ed.), Philotheus I of Constantinople, Three Sermons to Bishop Ignatius explaining the verse of Proverbs: "Wisdom has built a house for herself." [Tri reči k episkopu Ignatiю s obъяsneniem izrečeniя Pritči «Premudrostь sozda sebe dom»] Greek text and Russian translation. Novgorod, 1898.
  • Ignatiй, arhiep.[ko?] "On the icon of St. Sophia in Novgorod's St. Sophia Cathedral" [Ob ikone Sv. Sofii v novgorodskom Sofiйskom sobore], Imperial Archaeological Society 11, St. Petersburg (1857), 244–269.
  • Filimonov G.D., "Essays on Russian Christian iconography: Sophia the Wisdom of God" [Očerki russkoй hristianskoй ikonografii: Sofiя Premudrostь Božiя], Bulletin of the Society for Old Russian Art (1876), 1–20.
  • Afanasev, A., Sofiя Premudrostь Božiя v hristianskoй ikonografii, ŽMP 8 (1982), 75.
  • Kvlividze, N. V., Ikona Sofii Premudrosti Božieй i osobennosti novgorodskoй liturgičeskoй tradicii v konce XV veka, in: Sakralьnaя topografiя srednevekovogo goroda: Izvestiя instituta hristianskoй kulьturы srednevekovья vol. 1 (1998), p. 98.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]