Седми печат

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sedmi pečat
Filmski poster
Izvorni naslovDet sjunde inseglet
Žanrdrama
RežijaIngmar Bergman
ScenarioIngmar Bergman
ProducentAlan Ekelund
Glavne ulogeGunar Bjernstrand
Bengt Ekerot
Nils Pope
Maks fon Sidou
Bibi Anderson
Inga Landgre
Oke Fridel
MuzikaErik Nordgren
ScenografGunar Fišer
MontažaLenart Valen
Godina1957.
Trajanje96 minuta
ZemljaŠvedska
Jezikšvedski
Budžet150.000 dolara
IMDb veza

Sedmi pečat (šved. Det sjunde inseglet) je švedski istorijsko-fantastični film iz 1957. godine u režiji Ingmara Bergmana. Radnja je smeštena u Švedskoj[1] za vreme Crne smrti i prati priču o putovanju srednjovekovnog viteza (Maks fon Sidou) i partiji šaha koju igra sa personifikacijom smrti (Bengt Ekerot) koja je došla po njegov život. Bergman je razvio film iz sopstvene predstave "Trämålning". Naslov filma se odnosi na odlomak iz Otkrivenja Jovanovog, koji se citira na samom početku, i pri kraju filma: „I kad otvori sedmi pečat, nasta tišina na nebu oko pola časa” (Otkr. 8, 1). Motiv tišine odnosi se na „tišinu Boga” koja je glavna tema filma.[2]

Film se smatra klasikom svetske kinematografije, kao i jednim od najboljih filmova ikada snimljenih. Utvrdio je Bergmana kao svetski priznatog režisera i sadrži scene koje su postale kultne kroz brojne omaže, kritičke analize i parodije.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Razočarani vitez Antonijus Blok i njegov cinični štitonoša Jens vraćaju se iz Krstaških pohoda i pronalaze zemlju koju je opustošila kuga. Vitez nailazi na Smrt, koju izaziva na partiju šaha, verujući da može da preživi sve dok se igra nastavlja. Partija koju započnu nastavlja se tokom cele priče.

Vitez i njegov štitonoša prolaze pored glumačkog karavana: Jofa i njegove supruge Mije, sa njihovim malim sinom Mikaelom i njihovim kolegom Jonasom Skatom. Probudivši se rano, Jof ima viziju device Marije koja vodi malog Isusa, što on povezuje sa Mijom koja se smeška u neverici.

Blok i Jens posećuju crkvu u kojoj se oslikava freska Mrtvačkog plesa, a štitonoša prekori umetnika što je sudelovao u ideološkom žaru koji je doveo do krstaškog pohoda. U ispovedaonici, Blok govori svešteniku da želi da izvrši „jedno smisleno delo” posle onoga što sada vidi kao besmislen život. Otkrivši mu šahovsku taktiku koja će mu spasiti život, vitez otkriva da je zapravo Smrt ta s kojom je razgovarao. Napuštajući crkvu, Blok razgovara sa mladom ženom koja je osuđena da bude spaljena na lomači zbog opštenja sa đavolom. On veruje da će mu ona pričati o životu iza smrti, ali samo otkriva da je luda.

U napuštenom selu, Jens sprečava Ravala, lopova i bivšeg teologa koji je deset godina ranije ubedio viteza da se pridruži krstaškim pohodima, da siluje nemu sluškinju. Jens se zaklinje da će mu uništiti lice ako se ponovo sretnu. Jens ljubi devojku, koja se opire, te joj govori da vrati njen dug tako što će postati njegova sluškinja. Devojka nevoljno pristaje. Grupa odlazi u grad, gde glumci iz karavana nastupaju. Tamo Skata zavodi Liza, žena kovača Ploga. Predstavu prekida povorka flagelanata na čelu sa propovednikom koji harangira meštane.

U gradskoj gostionici, Raval manipuliše Plogom i drugim mušterijama da zastraše Jofa. Maltretiranje prekida Jens, koji seče Ravalovo lice. Vitezu i štitonošu se pridružuju Jofova porodica i pokajani Plog. Van grada, Blok uživa u mleku i šumskim jagodama koje je Mija sakupila i izjavljuje: „Nosiću ovo sećanje među rukama kao da je činija do vrha napunjena svežim mlekom... I to će biti dovoljan znak — biće mi dovoljno”.

Blok sada poziva Ploga i glumce da se sklone od kuge u njegov zamak. Kada naiđu na Skata i Lizu u šumi, ona se vraća Plogu, dok Skat sa žaljenjem lažira samoubistvo. Dok grupa ide dalje, Skat se penje na drvo da prenoći, ali Smrt se pojavljuje i seče njegovo drvo. Susrevši osuđenu ženu koja je odvučena na pogubljenje, Blok je zamoli da pozove Satanu kako bi ga on ispitivao o Bogu. Devojka tvrdi da je to učinila, ali vitez u njenim očima vidi samo užas i daje joj bilje da joj olakša bol dok je stavljaju na lomaču.

Nailaze na Ravala, pogođenog kugom. Jens sprečava sluškinju da mu uzalud donese vodu, a Raval umire sam. Jof kaže svojoj ženi da vidi viteza kako igra šah sa Smrću i odlučuje da pobegne sa svojom porodicom, dok Blok namerno drži Smrt zauzetom. Kako Smrt kaže „Niko mi ne može pobeći”, Blok obara šahovske figure, ali ih Smrt vraća na njihovo mesto. U sledećem potezu, Smrt pobeđuje u partiji i najavljuje da će, kada se ponovo sretnu, to biti poslednji put za sve. Smrt zatim pita Bloka da li je ostvario „smisleno delo” koje je želeo da postigne, a vitez odgovara da jeste.

Blok se ponovo sreće sa svojom ženom i grupa deli poslednju večeru, koju prekida dolazak Smrti. Ostatak grupe se zatim predstavlja, a nema sluškinja ga pozdravlja sa „Gotovo je”.

Jof i njegova porodica sklonili su se u svoj karavan od oluje, koju tumači kao anđela smrti koji prolazi. Ujutro, Jof vidi viteza i njegove pratioce kako idu preko brda u sumornom plesu smrti.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Gunar Bjernstrand Jens
Bengt Ekerot Smrt
Nils Pope Jof
Maks fon Sidou Antonijus Blok
Bibi Anderson Mija
Inga Landgre Karin
Oke Fridel Plog
Inga Jil Liza
Erik Strandmark Jonas Skat
Bertil Anderberg Raval
Gunel Lindblom nema devojka
Mavd Hanson veštica
Gunar Olson Albertus Piktor

Uticaji[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meri Lič - Filozofija kroz film
  2. ^ Melvin Brag - Sedmi pečat

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]