Siva literatura

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Siva literatura je pojam pod kojim obaveštajne službe, bibliotekari, medicinari i istraživači podrazumevaju skup publikacija koje nisu lako dostupne javnosti preko uobičajenih kanala i preko izdavača.[1]

Definicija i primeri[uredi | uredi izvor]

Takođe je definisana kao skup strane ili domaće slobodne publikacije dostupne najčešće putem specijalizovanih kanala, koji nužno ne ulazi u uobičajene sisteme publikacije, distribucije i bibliografske kontrole te se ne može nabaviti u knjižarama. Siva literatura je deo komunikacijskog procesa i nije komercijalna.[1]

Primeri sive literature obuhvataju tehničke izveštaje vladinih službi ili istraživačkih skupina, radne materijale istraživačkih grupa ili odbora, službene izveštaje. Siva literatura je pojam koji se često, ali ne i uvek, koristi i za naučne publikacije istraživanja.[2]

Problematike[uredi | uredi izvor]

Međutim, bibliotekari i ostali informatolozi suočavaju se s problemom identifikovanja, definisanja i sortiranja sive literature iz nekoliko razloga. Te publikacije najčešće ne prolaze bibliografsku kontrolu, što znači da se ne mogu uvek lako doznati ni osnovne informacije poput imena autora, datuma objavljivanja. Nestručna priprema za štampu i grafička obrada u mali broj primeraka tih publikacija čine njihovo sistematizovano prikupljanje daleko težim u odnosu na tradicionalne štampane medije poput časopisa i knjiga. Razvojem interneta povećala se mogućnost proučavanja sive literature jer se sada objavljuje na mnogim veb stranicama i indeksirana je od strane komercijalnih izdavača baza podataka.[3]

Srodne kategorije i obrada[uredi | uredi izvor]

Informatičari i istraživači uglavnom razlikuju sivu literaturu od sitne štampe, ali postoje određena preklapanja između ovih publikacija, kao i uobičajeni problemi poput bibliografske kontrole.[4]

Kako se malo informacijskih izvora bavi obradom sive literature, podaci o toj literaturi su retki i nedovoljno standardizovani te su stoga posebno dragoceni.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Auger, Charles P. (1975). Use of reports literature. London: Butterworths. ISBN 0-408-70666-X. OCLC 1731861. 
  2. ^ „World Wide Words: Grey literature”. World Wide Words (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-01. 
  3. ^ Auger, Charles P. (1989). Information sources in Grey literature. Charles P.. Auger (2nd ed izd.). London: Bowker-Saur. ISBN 0-86291-871-5. OCLC 20419783. 
  4. ^ International encyclopedia of information and library science. John Feather, R. P. Sturges (2nd ed izd.). London: Routledge. 2003. ISBN 0-203-40330-4. OCLC 57061256. 
  5. ^ Paez, Arsenio (01. 08. 2017). „Gray literature: An important resource in systematic reviews: PAEZ”. Journal of Evidence-Based Medicine (na jeziku: engleski). 10 (3): 233—240. doi:10.1111/jebm.12266.