Slavko Aranicki
Slavko Aranicki | |
|---|---|
| Datum rođenja | 1853. |
| Mesto rođenja | Ruma, Austrijsko carstvo |
| Datum smrti | 30. oktobar 1943. |
| Mesto smrti | Zemun, ND Hrvatska |
Svetislav (Slavko) Aranicki (Ruma, 1853 — Zemun, 30. oktobra 1943) bio je srpski pravnik i političar.
Život[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Rumi 1853. gdje mu je porodica imala imanje Kraljevački. Studirao je pravo u Budimpešti i Beču, a nakon doktorata postao je sudac. Sudio je u procesu protiv pjesnika Vladimira Vidrića i ostalih studenata koji su zapalili mađarsku zastavu 1895. Ban Pavle Rauh imenuje ga za odjelnog predstojnika za pravosuđe Zemaljske vlade Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, 1909. Tu je uestvovao u iniciranju i sprovođenju tzv. Veleizdajničkog procesa protiv pojedinih Srba u Hrvatskoj povodom Aneksijske krize i obračuna Monarhije s prosrpskim elementima u Slavoniji i Hrvatskoj. Na toj dužnosti ostaje i za bana Nikole Tomašića, iako je Hrvatsko-srpska koalicija tražila njegovu smjenu i napuštanje pravosuđa, čemu se Tomašić žestoko protivio. Na izborima 1910. bio je vladin kandidat u ličkim kotarima, ali je izgubio izbore. Penzionisao se na svoj zahtjev u oktobru 1910. Za zasluge u državnoj službi 1912. primio je nasljedno plemstvo s pridjevkom Kraljevački i odlikovan redom gvozdene krune II. reda. Bio je dobar teoretičar prava i urednik pravnih časopisa. 1941. se preselio kod ćerke Jelene u Zemun, gdje je i umro 1943.
Porodica[uredi | uredi izvor]
Oženio se Jelenom pl. Utješenović-Ostrožinski, ćerkom varaždinskog župana, pjesnika i preporoditeljskog ideologa, Ognjeslava Utješenovića-Ostrožinskog. Imali su troje djece: Jelenu, Fedora, Ognjeslava i Aleksandra.
Kritika[uredi | uredi izvor]
List Srbobran je 1909. pisao o odjelnom predstojniku za pravosuđe Slavku Aranickom, a uvodnik je zaplijenjen od cenzure. U članku je pisalo: ...On je pravi tip kraijeriste i štrebera. Već smo davno rekli da je on grčko-istočni čovjek bez narodnosti. Znao se on isticati i kao Srbin, kad se to nije zamjeralo i kad nije smetalo karijeri. Došao je Rauh sa zadatkom da pritisne Srbe o zid i ponudio je Slavku Aranickom mjesto šefa pravosuđa. Slavko Aranicki vidio je u tom času pred sobom samo višu dijeten - klasu i povišicu plate, prihvatio ponudu objeručke, bacio svoje srpstvo u koš i preuzeo odgovornost za sve pravosudne škandale, koje je Rauh spremao, a poslije izvodio protiv srpskog naroda. [1] [2]