Slavko Stojković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slavko Stojković
Datum rođenja(1900-09-22)22. septembar 1900.
Mesto rođenjaNegotinKraljevina Srbija
Datum smrti1983.(1983-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (82/83 god.)
Mesto smrtiBeogradSFR Jugoslavija

Dr Slavko Đ. Stojković (Negotin, 22. septembar 1900Beograd, 4. april 1983) bio je srpski i jugoslovenski pravnik, profesor i diplomata.

Bio je sekretar Stalne delegacije Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi, pravnik, honorarni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, redovni profesor Ekonomsko−komercijalne visoke škole (današnjeg Ekonomskog fakulteta) u Beogradu, državni zastupnik pri međunarodnim sudovima, načelnik Pravnog odeljenja Ministarstva inostranih poslova (MIP-a) Kraljevine Jugoslavije, član delegacije Kraljevine Jugoslavije na XIX zasedanju Skupštine Društva naroda u Ženevi od 12. do 30. septembra 1938.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 22. septembra 1900. u Negotinu, okrug Krajinski, kao peto dete oca Đorđa S. Stojkovića, upravnika građanske škole (gimnazije) i majke Leposave. Pohađao je Drugu beogradsku gimnaziju. Četvrti razred gimnazije završio je u junu 1914, a viši tečajni ispit položio u istoj gimnaziji 24. septembra 1919. Svršio je pravni fakultet i doktorat u Parizu 14. marta 1924. Odbranio je doktorsku disertaciju u oblasti međunarodne arbitraže.[2]

Zaposlio se kao pripravnik u Ministarstvu inostranih poslova 1. maja 1925. Početkom 1929. upućen je na rad u Kraljevsku delegaciju pri Reparacionoj komisiji u Parizu kao pisar, a 1930. na zahtev zastupnika u Kraljevskom poslanstvu u Hagu, premešten u to poslanstvo gde je ostao do januara 1933.

Za honorarnog nastavnika Pravnog fakulteta u Beogradu na Katedri građanskog prava sa međunarodnim privatnim pravom izabran je na sednici Saveta Pravnog fakulteta oktobra 1933. godine. U međuvremenu je imenovan za sekretara Stalne delegaciju Kraljevine Jugoslavije pri Društvu naroda u Ženevi, "pa je tako Fakultet ostao bez odličnog stručnjaka za Međunarodno javno i Međunarodno privatno pravo."[3] Na mestu sekretara Stalne delegacije u Ženevi radio je od septembra 1933. do jula 1935.

Imenovan je za zastupnika Kraljevine Jugoslavije u svim parnicama pred jugoslovensko-nemačkim i jugoslovensko-mađarskim mešovitim sudovima 1. avgusta 1935.

Ukazom Ministra prosvete od 1. jula 1937. postavljen je za redovnog profesora međunarodnog prava i diplomatske istorije na novoosnovanoj Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi u Beogradu (današnji Ekonomski fakultet u Beogradu). Ukazom kraljevskih namesnika od 15. septembra 1939. postavljen je za načelnika Pravnog odeljenja Ministarstva inostranih poslova. Odlukom Predsednika Ministarskog saveta od 7. novembra 1941. stavljen je na raspolaganje, a zatim penzionisan 17. oktobra 1942.

Bio je državni zastupnik Kraljevine Jugoslavije pred Stalnim sudom međunarodne pravde u Hagu u sporu sa Švajcarskom vladom u slučaju Lozinger (the Losinger Case,1935-1936), kao i u sporu sa Mađarskom oko primene agrarne reforme na mađarske državljane (The Pajzs, Czáky, Esterházy Case, 1935-1936).

Zajedno sa profesorom Tomom Živanovićem bio je delegat Kraljevine Jugoslavije na Konferenciji o suzbijanju terorizma. Tokom rada od 1-16. novembra 1937, Konferencija je razmatrala nacrte koje je sastavio odbor eksperata osnovan u skladu sa rezolucijom Saveta društva naroda od 10. decembra 1934. i usvojila sledeće akte:

1. Konvenciju o prevenciji i suzbijanju terorizma (Convention pour la prévention et la répression du terrorisme);

2. Konvenciju o stvaranju međunarodnog suda (Convention pour la création d'une cour pénale internationale).

Prisustvovao je potpisivanju Protokola o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu. Tokom potpisivanja, pred oko 150 nemačkih i stranih novinara, "protivno protokolu, jugoslovenski poslanik u Berlinu, Ivo Andrić, i načelnik Ministarstva spoljnih poslova, dr Slavko Stojković, koji je bio u jugoslovenskoj delegaciji, nisu stajali iza Cvetkovića i Cincar-Markovića, već negde u uglu dvorane sa još nekoliko jugoslovenskih predstavnika", zapisao je Danilo Gregorić.[4]

Posle Drugog svetskog rata bio je pravni savetnik u Privrednom savetu i Ministarstvu finansija FNRJ i glavni pravni savetnik Narodne banke Jugoslavije. Učestvovao je kao arbitar i predsednik arbitražnih veća u više sporova po pravilniku Spoljnotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije. Zastupao je jugoslovensko preduzeće Energoprojekt u više arbitražnih postupaka u inostranstvu.

Umro je 1983. godine u Beogradu. Sahranjen je 6. aprila 1983. na Novom groblju.

Bio je oženjen Milicom (nadimak: Boća), koja je završila medicinski fakultet u Francuskoj i sa njom je imao dvoje dece, Đorđa i Stanka. Đorđe se iselio u Švedsku, a Stanko u Sjedinjene Američke Države.

Radovi[uredi | uredi izvor]

  1. De l’autorité de la sentence arbitrale en droit international public, Université de Paris. Faculté de droit, thèse pour le doctorat, Publication: E. Sagot, Paris, 1924 (264 p.);
  2. "Rezultati četvrte Skupštine Društva Naroda". Raskrsnica, 1923, t. II, str. 57--63.
  3. "Stalni sud međunarodne pravde u Hagu", Raskrsnica, 1924, t. III, sv. 13 i 14, str. 91-93, sv.15, str. 53-56, sv. 17 i 18, str. 70-81;
  4. "Problem evropske sigurnosti", Raskrsnica, 1924, t. IV, str. 47-53.
  5. "Pitanje Sv. Nauma"v, Novi život 1925, t. XXII, str. 169-172, 203-210, 232-236, 270-278, 296-302, 331-335 i 360-366;
  6. "Osnovi teorije o međunarodnoj odgovornosti država", Arhiv za pravne i društvene nauke, knjiga XV (XXXII) 1-2/1927, str. 26-49 (preštampano u Arhivu br. 3/1997, str. 449-472);
  7. "Pitanje briselskih konvencija iz međunarodnog pomorskog prava", Spomenica za III glavnu skupštinu Kongresa pravnika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Sarajevu, 1927, str. 103-107;
  8. "Diplomatska i konzularna služba", Jubilarni zbornik Života i rada Srba, Hrvata i Slovenaca, 1929, t. II, str. 744-752.
  9. "Les Tribunaux arbitraux mixtes et leur jurisprudence", Annuaire de l’Association Yougoslave de Droit International, Belgrad Paris, 1931, 255-263;
  10. "Hipoteka na rečnim brodovima u slovenskim državama", glavni referat za prvi Kongres pravnika slovenskih država u Bratislavi, 1933 (koautor sa Ivanom V. Subbotićem);[5]
  11. "Evropska i američka doktrina mira", Srpski književni glasnik, 1933, t. XXXVIII, pp. 32-41, 125-135;
  12. "Nekoliko primedaba o primeni pravila Locus regit actum u našem bračnom pravu", Arhiv, 1933, t.v XLIII, pp. 283-301;
  13. "O priznavanju stranih statutskih presuda i o primeni haške konvencije o braku kod nas", Arhiv, 1933, t. XLIII, pp. 461-481;
  14. "La Petite Entente et l'Entente Balkanique", Études centro-européennes, 1937, pp. 203-224; (predavanje održano na Čehoslovačkoj letnjoj školi u Tatranskoj Lomnici u avgustu 1937).[6]
  15. Osnovi građanskog prava, Beograd, 1940;
  16. Enciklopedija prava po predavanjima dr Slavka Stojkovića, Beograd, 1940;
  17. Enciklopedija prava, Beograd, 1941;
  18. Osnovi međunarodnog prava, Beograd, 1947;
  19. Osnovi građanskog prava, Beograd, 1948;
  20. Obligacioni odnosi sa elementom inostranosti, Beograd, 1959;
  21. Kupoprodajni ugovor u spoljnoj trgovini, Beograd, 1959;
  22. "Razmatranja o međunarodnim elementima u međunarodnom privatnom pravu", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1959, VI, 3, str. 334-365 (sa apstraktom na francuskom: Considérations sur les éléments internationaux en droit international privé, Jugoslovenska revija za međunarodno pravo no. 3/1959, pp. 363-365);
  23. "Međunarodno privatno pravo u svetlosti dosadašnjih iskustava", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1960, VII, 3, s. 462-498;
  24. "Savremene tendencije međunarodnog privatnog prava", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1961, VIII, 1, st. 20-48;
  25. "Prenos svojine, prelazak rizika i čuvanje stvari. Rokovi isporuke", 1961 -- Savetovanje o nacrtu uniformnog zakona o međunarodnoj kupoprodaji telesnih pokretnih stvari (22 strane);
  26. "Nekoliko aktuelnih pitanja međunarodne trgovinske arbitraže", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1962, IX, 3, s. 321-359;
  27. "O nekim problemima u stvaranju i izjednačenju prava međunarodnih privrednih odnosa" – Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1963, X, 3, str. 338-367;
  28. "Pravni izvori i instrumenti međunarodne trgovine", Beograd 1964;
  29. "Materijalno pravo koje se primenjuje u arbitraži za meritorno rešavanje sporova", Savetovanje o spoljnotrgovinskoj arbitraži, Beograd 1964; takođe objavljen u: Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, 1964, XI, 2, str. 201-234
  30. "Razvoj međunarodnog rečnog prava i značaj izgradnje hidroenergetskog i plovidbenog sistema u Đerdapu za međunarodnu plovidbu", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo", 1965, XII, 1, str. 1-28;
  31. Anerkennung und Vollstreckung ausländischer Schiedsspüche in Jugoslawien, Rabels Zeitschrift für ausländisches und internationales Privatrecht (1966), 685-700.
  32. "Mogućnost postojanja međunarodne arbitraže nezavisne od nacionalnih zakona", Spoljnotrgovinska arbitraža III, Poništaj i izvršenje arbitražnih odluka", Beograd 1966, str. 101-108;
  33. "L’importance de la construction du système hydro-électrique et de navigation dans le secteur des portes de fer pour la navigation international", Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, Vol. 15, 1968, 1/2, pp. 120-135;
  34. "Bankarski poslovi u spoljnoj trgovini", 1968 - predavanje sa simpozijuma "Pravna problematika ekonomskih odnosa (posebno spoljne trgovine) između Jugoslavije i SAD (15 strana);
  35. "Primena međunarodnog prava na ugovore koje zaključuju države i međunarodne privredne organizacije u vršenju ekonomsko-finansijskih delatnosti međunarodnog karaktera", dipuna na skripta: Majhsner, Vjekoslav, Pravni aspekt novca u domaćem i međunarodnom pravu, Ekonomski fakultet Univerziteta u Skopju, nastava trećeg stepena iz monetarno-kreditnih problema, Skopje, 1967. Takođe štampano u: Anali Pravnog fakulteta - Beograd, 1969, XVII, 1, str. 17-40;
  36. Sistem međunarodnog plaćanja i uticaj promene vrednosti novca na novčane obaveze, Beograd 1969;

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „2014. - "Kraljevina Jugoslavija u Društvu naroda". Arhivirano iz originala 15. 09. 2016. g. Pristupljeno 08. 09. 2016. 
  2. ^ S. Stoykovitch, De l’autorité de la sentence arbitrale en droit international public, Paris, 1924.
  3. ^ Kandić, Ljubica (2002). Istorija Pravnog fakulteta u Beogradu 1905-1941, druga knjiga, drugi tom. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. str. 332—333. ISBN 86-17-09760-4. 
  4. ^ Glišović, Dušan (15. maj 2012). „Cirkus po protokolu”. Večernje novosti online. Pristupljeno 31. jul 2019. 
  5. ^ Kongres pravnika slovenskih država u Bratislavi, Pravda, 8. avgust 1933.
  6. ^ Petnaestog avgusta počeće da radi u Tatranskoj Lomnici Čehoslovačka letnja škola za studije srednjoevropskih pitanja, Pravda, 1. jul 1937.