Slano Kopovo (slatinsko stanište)

Koordinate: 45° 15′ 00″ N 20° 22′ 59″ E / 45.25000° S; 20.38306° I / 45.25000; 20.38306
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slano Kopovo — slatinsko stanište
Slano Kopovo — slatinsko stanište
Slano Kopovo (slatinsko stanište) na karti Srbije
Slano Kopovo (slatinsko stanište)
Lokacija7 km od Novog Bečeja
Država Srbija
Koordinate45° 15′ 00″ N 20° 22′ 59″ E / 45.25000° S; 20.38306° I / 45.25000; 20.38306

Slatine u okolini Slanog Kopova predstavljaju slatinska staništa, prirodno bogatstvo velike vrednosti. Ova staništa se nalaze na Direktivi o staništima Evropske unije kao staništa koja zahtevaju neodloživu i prioritetnu zaštitu zbog velike ugroženosti i ogromnih botaničkih vrednosti.

Slatine[uredi | uredi izvor]

Slatine ili slana zemljišta su zemljišta koja se nalaze pod uticajem alkalnih soli i u kojima je natrijum odlučujući faktor. Slatine su hidro-halogene tvorevine, i u njihovom stvaranju prva uloga pripada vodi i solima. Slatine su zemljišta koja su usled procesa zasoljavanja i alkalizacije, odnosno rasoljavanja i dealkalizacije, izmenila više ili manje svoje prvobitne osobine.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Slatinska staništa se nalaze u okolini slanog jezera Slanog Kopova. Slano Kopovo je jedinstveno Panonsko stanište koje se odlikuje slanim blatnjavim barama i povremeno postaje jezero koje tokom letnje sezone se presušuje. Nalazi se u blizini Novog Bečeja, tačnije severoistočno od Novog Bečeja i reke Tise.

Biljni svet[uredi | uredi izvor]

Slano Kopovo, kao jedno od vrlo specifičnih područja, odlikuje se vrlo karakterističnim i vrednim biljnim pokrivačem. Prepoznatljivo je po posebnom tipu slatinske vegetacije izgrađenom od jednogodišnjih, pretežno sukulentnih halofita, odnosno zajednice klase Thero – Salicornietea, koje su ne samo kod nas, već i u Panonskoj niziji u fazi iščezavanja.

Priobalni pojas Slanog Kopova karakteriše močvarna vegetacija. U njoj su najzastupljeniji tipični tršćaci (ass. Scirpo-Phragmitetum phragmitetosum) ,dok je mestimično, na zaslanjenoj podlozi razvijena subasocijacija bolboschoenetosum koja inicira slabo zaslanjenu vodom natopljenu podlogu. Od zajednica visokih šaševa, mestimično se javlja asocijacija Carici-Typhoidetum (Phalaridetum arundinaceae).

Slatinska vegetacija dominira u biljnom pokrivaču Rezervata, uprkos tome što je efemernog karaktera. Floristički jednolična, panonskog karaktera, ova vegetacija se razvija pretežno leti kada se voda povuče. U skladu sa koncetracijom natrijum-hlorida u podlozi i stepenom njene vlažnosti, odnosno izraženosti procesa raslanjivanja, na terenu se jasno može razlikovati pet asocijacija sveze Thero-Salicornion.

Značajne vrste su: Salicornia europaea, Suaeda pannonica, Plantago schwarzenbergiana, Suaeda maritima i Scilla autumnalis

Životinjski svet[uredi | uredi izvor]

Slano Kopovo predstavlja jedno od najvažnijih i najosobenijih staništa ptica u Srbiji. Njegova vrednost se posebno ogleda kroz gnežđenje vrsta koje su atipične za Panonsku niziju, a karakteristične za pontsko – kaspijske slatine i morske obale. Takođe, predstavlja i jedinstvenu migratornu stanicu za ptice selice. U periodu jesenje migracije, predstavlja mesto gde se masovno okupljaju patke, guske i ždralovi. Tako se u jednom danu na Slanom Kopovu okupi 17 000 ždralova, što je i maksimalna zabeležena brojnost ove vrste u Srbiji, više hiljada gusaka i pataka. Najvažniji faktori koji omogućavaju okupljanje ovolikog broja raznih vrsta ptica su dostupnost hrane, povoljan geografski položaj i najbitnije – mir koji je pticama ovde obezbeđen.

I pored relativno male površine zaštićenog prostora, evidentirano je do sada oko 220 vrsta ptica. Od ukupnog broja zabeleženih vrsta, oko 80 je pronađeno na gnežđenju. Zbog svojih izuzetnih ornitoloških osobenosti, Slano Kopovo je proglašeno IBA i Ramsarskim područjem.

Faktori ugrožavanja[uredi | uredi izvor]

Faktori koji mogu da ugroze ovo stanište su fragmentacija, marginalni uticaji, antropogeni uticaji i degradacija.

Što se tiče antropogenog uticaja, danas su na ovom prirodnom dobru sve raznovrsnije delatnosti koje direktno ili indirektno ugrožavaju opstanak prirodnih retkosti i ukupne prirodne vrednosti područja. Dobar deo prirodnih ekosistema čovek je do danas, postupno uništavao u cilju dobijanja poljoprivrednih površina. Predeo je narušen prvenstveno zbog pretvaranja slatinskih staništa u njive.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nadaždin, Bojana. Fauna stenica (Heteroptera, Insecta) stepskih i slatinskih staništa SRP „Selevenjske pustare” (master rad).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]