Pređi na sadržaj

Слатинска гроница

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Slatinska gronica
Slatinska gronica (Lepidium carilagineum)
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Binomno ime
Lepidium cartilagineum
Sinonimi[1]
  • Cardaria crassifolia (Waldst. & Kit.) Spach
  • Lepidium bornmuelleranum (L.) Thell.
  • Lepidium borysthenicum (L.) Kleopow
  • Lepidium caespitosum Desv.
  • Lepidium cartilagineum subsp. caespitosum Thell.
  • Lepidium cartilagineum subsp. cartilagineum
  • Lepidium cartilagineum subsp. crassifolium (Waldst. & Kit.) Thell.
  • Lepidium cartilagineum subsp. pumilum (Boiss. & Balansa) Hedge
  • Lepidium crassifolium Waldst. & Kit.
  • Lepidium crenatifolium Boiss. & Balansa
  • Lepidium kabulicum Rech. f.
  • Lepidium pachypodum Hausskn.
  • Lepidium syvaschicum Kleopow
  • Nasturtium crassifolium (Waldst. & Kit.) Kuntze
  • Nasturtium crenatifolium Kuntze
  • Nasturtium pumilum (Boiss. & Balansa) Kuntze
  • Thlaspi cartilagineum J.Mayer

Slatinska gronica ili panonska gronica (lat. Lepidium cartilagineum) višegodišnja je biljka koja raste na zaslanjenom zemljištu i tipičan je predstavnik slatinskih zajednica. U Srbiji raste samo u severnom delu Vojvodine.

Opis biljke[uredi | uredi izvor]

Višegodišnja biljka, sa debelim, čvrstim korenom, pri osnovi stabla pokrivenim vlaknastim likom prošlogodišnjih, istrulelih listova.

Stablo većinom ustajuće, usamljeno ili ih je više. Visoko od 12 do 20 centimetara, golo, samo u gornjem delu pokriveno kratkim, glavičasto zadebljalim dlačicama, lisnato većinom od sredine, štitoliko razgranato, sa odstojećim ili povijeno ustajućim granama.

Listovi malo kožasto zadebljali, većinom plavičastozeleni, goli. Prizemni listovi na dugim drškama (zajedno sa drškom do 12 centimara dugi); liska 2,5—4 centimetra duga i 1,5—2 (3) centimetra široka, jajasta ili eliptična, u dršku sužena. Listovi u donjem delu stabla guslastog oblika, sedeći, na staništima sa zaslanjenim zemljištem ovi listovi su prošireni i strelastom osnovom obuhvataju stablo; srednji i gornji listovi većinom trouglasto lancetasti, strelastom osnovom obuhvataju stablo.

Listići čašice jajasti, široki, belo obrubljeni. Listići krunice skoro duplo duži od čašice, 3—3,5 milimetra dugi, beli, objajasto-klinasto u nokatac suženi. Zrele grozdaste cvasti relativno kratke, zbijene, široke, u štitoliku gronju složene, sa pomalo rebrasto iscrtanim vretenom, delimično pokrivenim kratkim, glavičasto zadebljalim dlačicama. Biljka cveta od maja do juna.

Plod je ljuščica jajastog oblika, često rombična, pri osnovi skoro zatupasta, pri vrhu šiljata, cela, bez krila, duga 3-4 milimetra, sa kratkim stubićem, kraća od peteljke. Kapci ploda sa mrežastom nervaturom. Semena duguljasto-okruglasta, pljosnata, pomalo grubo grbičasta, svettlomrke boje.

Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]

Istočnoevropsko-zapadnoazijska stepska područja (Mađarska, Rumunija, južna i istočna Rusija; od Sirije i Male Azije do Beludžistana, Turkmenistana, Džungarije, Altaja). Pripada evroazijskom (stepskom) flornom elementu. Rasprostranjenje u Srbiji: na zaslanjenim zemljištima (solončacima) u Vojvodini (okolina Sente, Subotice, Sombora i Novog Sada).

Stanište[uredi | uredi izvor]

Na zaslanjenim i glinovitim zemljištima pored bara. Zastupljena je u zajednicama pašnjaka na solončacima (Camphorosmetum annuae).

Status zaštite[uredi | uredi izvor]

Prema Pravilniku o proglašenju i zaštiti strogo zaštićenih i zaštićenih divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva Srbije, nalazi se na Prilogu I u kategoriji Strogo zaštićenih divljih vrsta, biljaka, životinja i gljiva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Lepidium cartilagineum L.”. The Plant List. Pristupljeno 10. 9. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Josifović M. (1964–1980): Flora SR Srbije III. SANU, Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]