Случај идентитета

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Slučaj identiteta
Ilustracija iz 1891.
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovA Case of Identity
AutorArtur Konan Dojl
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1891.
Hronologija
PrethodnikSavez riđokosih
NaslednikTajna Boskomske doline

„Slučaj identiteta” (engl. A Case of Identity) je jedna od 56 pripovedaka o Šerloku Holmsu koje je napisao Artur Konan Dojl i treća je priča u Avanturama Šerloka Holmsa.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Priča se vrti oko slučaja gospođice Meri Saterlend, žene sa značajnim prihodima od kamata na fond koji je za nju osnovan. Ona je verena za tihog Londonca koji je nedavno nestao. Detektivske moći Šerloka Holmsa jedva da su dovedene u pitanje jer se ispostavilo da je ovo sasvim elementaran slučaj za njega, koliko god da to zbunjivalo Votsona.

Verenik, Hozmer Ejndžel, neobičan je lik, prilično tih i prilično tajnovit o svom životu. Gospođica Saterlend zna samo da on radi u kancelariji u Ulici Lidenhol, ali ništa konkretnije od toga. Sva njegova pisma upućena njoj su otkucana, čak i potpis, a on insistira da mu ona piše preko lokalne pošte.

Vrhunac tužne veze dolazi kada gospodin Ejndžel napusti gospođicu Saterlend pred oltarom na dan njihovog venčanja.

Holms, primećujući sve ove stvari, opis Hozmera Ejndžela i činjenicu da se on samo sastaje sa gospođicom Saterlend dok je njen mladi očuh Džejms Vindibenk, koji nije odobravao ovu vezu, poslovno van zemlje, dolazi do zaključka prilično brzo. Pismo pisano na mašini nesumnjivo potvrđuje njegovo uverenje. Samo jedna osoba je ovim mogla dobiti: gospodin Džejms Vindibenk. Holms zaključuje da je „Ejndžel” „nestao” jednostavnim izlaskom na drugu stranu kočijaške kabine.

Nakon što je rešio misteriju, Holms odlučuje da svojoj klijentkinji ne otkrije rešenje, jer „Ako joj kažem, neće mi verovati. Možda se sećate one stare persijske izreke: 'U opasnosti je čovek koji uzme mladunče tigra, a u opasnosti je i čovek koji razbije ženi iluzije.' Hafiz ima zdravog razuma koliko i Horacije, i isto toliko životne mudrosti”. Holms je ranije savetovao svoju klijentkinju da zaboravi „gospodina Ejndžela”, ali je gospođica Saterlend odbila da posluša Holmsov savet i zaklela se da će ostati verna „Ejndželu” sve dok se on ponovo ne pojavi – na najmanje deset godina.

Holms predviđa da će Vindibenk nastaviti svoju kriminalnu karijeru i završiti na vešalima.

Istorija objavljivanja[uredi | uredi izvor]

„Slučaj identiteta” prvi put je objavljen u britanskom časopisu The Strand Magazine u septembru 1891. godine, dok je u Sjedinjenim Državama objavljen u američkoj verziji ovog časopisa mesec dana kasnije.[1] Priča je objavljena sa deset ilustracija Sidnija Padžeta u istom časopisu.[2] Ova pripovetka je uključena u zbirku kratkih priča Avanture Šerloka Holmsa,[2] koja je objavljena u oktobru 1892. godine.[3]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Film i televizija[uredi | uredi izvor]

Ova priča je bila osnova za treću Holmsovu avanturu (izdatu 1921.) u seriji nemih filmova sa Eje Norvudom u glavnoj ulozi.[4]

Godine 2001. ova pripovetka je bila osnova za poslednju epizodu animirane televizijske serije Šerlok Holms u 22. veku.[5]

Godine 2014. deo ove pripovetke je prikazan u epizodi „Prazan mrtvački kovčeg”, iz televizijske serije Šerlok, kao jedan od slučajeva na kojima Šerlok radi sa Moli Huper koja mu pomaže. Meri Saterlend je tumačila Elizabet Kojl. Moli Huper je tumačila Luiz Brili.

U četvrtoj epizodi japanske lutkarske televizijske serije Šerlok Holms iz 2014, Meri Saterlend je učenica Bitonove škole. Ona je zaljubljena u starijeg Hozmera Ejndžela koji iznenada nestaje u pećini iza škole. Holms, učenik koji živi u sobi 221b Bejkerove spavaonice, sumnja da su Ejndžel i Vindibenk, jedan od prijatelja iz detinjstva Saterlendove, ista osoba, a on i Votson saznaju da u školi nema učenika koji se zove Hozmer Ejndžel. Holms ceni Votsona što je utešio Saterlendovu slomljenog srca. Votson govori Holmsu, koji kritikuje romane kao u originalnoj priči, da je pogrešio što je to uradio jer se iz romana mogu naučiti razne stvari, uključujući kako razumeti ženski um.[6]

Radio[uredi | uredi izvor]

Edit Majzer je adaptirala ovu pripovetku kao epizodu radio-serije Avanture Šerloka Holmsa, koja je emitovana 5. maja 1932. godine, u kojoj su glumili Klajv Bruk kao Holms i Li Lovel kao Votson.[7] Još jedna epizoda koja je adaptirala ovu priču je emitovana 21. aprila 1935. godine (sa Luisom Hektorom kao Holmsom i Lovelom kao Votsonom).[8]

Edit Mejzer je takođe adaptirala ovu pripovetku za radio-seriju Nove avanture Šerloka Holmsa, u kojoj su Bejzil Ratbon i Najdžel Brus tumačili uloge Holmsa i Votsona. Epizoda je emitovana 30. novembra 1941. godine.[9] Još jedna adaptacija ove pripovetke u istoj seriji je emitovana 30. maja 1948. godine (sa Džonom Stenlijem kao Holmsom i Alfredom Širlijem kao Votsonom).[10]

Radio adaptacija sa Džonom Gilgudom u ulozi Holmsa i Ralfom Ričardsonom kao Votsonom emitovana je 2. novembra 1954. na Bi-Bi-Si lajt programu. Takođe je emitovana na En-Bi-Si radiju 23. januara 1955. godine.[11]

Majkl Hardvik je adaptirao priču kao radio-produkciju koja je emitovana na Bi-Bi-Si lajt programu 1969. godine, kao deo radio-serije iz 1952–1969. godine. Karlton Hobs je glumio Šerloka Holmsa, a Norman Šeli dr Votsona.[12]

Priču je 1990. adaptirao Piter Maki za Bi-Bi-Si Radio tokom 1990. godine, kao epizodu radio-serije iz 1989–1998, sa Klajvom Merisonom kao Holmsom i Majklom Vilijamsom kao Votsonom, dok je Suzana Korbet tumačila ulogu Meri Saterlend.[13]

Priča je adaptirana kao epizoda iz 2014. američke radio-serije Klasične avanture Šerloka Holmsa, sa Džonom Patrikom Lourijem kao Holmsom i Lorensom Albertom kao Votsonom.[14]

Ostali mediji[uredi | uredi izvor]

Kolin Dekster, poznat po pisanju romana o Inspektoru Morsu, napisao je kratku priču zasnovanu na ovoj pripoveci pod nazivom „Slučaj pogrešnog identiteta”, u kojoj je Holmsov brat Majkroft uključen u dedukciju slučaja; u ovoj priči, Holmsova teorija o liku „Hozmera Ejndžela” je ista, dok Majkroft zaključuje da je „Hozmer Ejndžel” fikcija koju su stvorile majka i ćerka da bi eliminisale očuha, da bi Votson otkrio da je „Hozmer Ejndžel” zapravo stvarna osoba koja je napadnuta i opljačkana na putu do venčanja, hospitalizovana i na kraju lečena od strane Votsona, koji je koristio sopstvene detektivske veštine da bi potvrdio identitet čoveka.[15]

Priča je adaptirana kao početak trećeg slučaja u video-igri iz 2016. Sherlock Holmes: The Devil's Daughter. Votson nije prisutan kada Meri Saterlend stigne, a Šerloka prati Orson Vajld, američki glumac koji se obučava da ga glumi. Igrač može da donese različite zaključke u vezi sa slučajem i takođe odluči da joj kaže rezultate svog otkrića.

Kratka priča Kita R. A. Dekandida, „Identitet: Avantura Širli Holms i Džeka Votsona” ažurira priču na savremeni Menhetn. Ovde je objašnjenje promenjeno od kratkovidosti do prosopagnozije, ili slepila lica.

Reference[uredi | uredi izvor]

Napomene
  1. ^ Smith 2014, str. 45
  2. ^ a b Cawthorne 2011, str. 58
  3. ^ Cawthorne 2011, str. 54
  4. ^ Eyles, Alan (1986). Sherlock Holmes: A Centenary CelebrationNeophodna slobodna registracija. Harper & Row. str. 130. ISBN 0-06-015620-1. 
  5. ^ Barnes, Alan (2011). Sherlock Holmes on Screen. Titan Books. str. 225—226. ISBN 9780857687760. 
  6. ^ Shinjiro Okazaki and Kenichi Fujita (ed.), "シャーロックホームズ冒険ファンブック Shārokku Hōmuzu Boken Fan Bukku", Tokyo: Shogakukan, 2014, pp.40–42, 78–79. (Guidebook to the show)
  7. ^ Dickerson 2019, str. 42
  8. ^ Dickerson 2019, str. 64
  9. ^ Dickerson 2019, str. 96
  10. ^ Dickerson 2019, str. 255
  11. ^ Dickerson 2019, str. 284
  12. ^ De Waal, Ronald Burt (1974). The World Bibliography of Sherlock HolmesNeophodna slobodna registracija. Bramhall House. str. 392. ISBN 0-517-217597. 
  13. ^ Bert Coules. „The Adventures of Sherlock Holmes”. The BBC complete audio Sherlock Holmes. Pristupljeno 12. 12. 2016. 
  14. ^ Wright, Stewart (30. 4. 2019). „The Classic Adventures of Sherlock Holmes: Broadcast Log” (PDF). Old-Time Radio. Pristupljeno 15. 6. 2020. 
  15. ^ Colin Dexter, Morse's Greatest Mystery and Other Stories, Chicago: Ballantine Books, 1996, pp.168–169.
Izvori

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]