Spomenik srpskim vojnicima u selu Garderenu

Koordinate: 52° 14′ 2.77″ N 5° 43′ 7.21″ E / 52.2341028° S; 5.7186694° I / 52.2341028; 5.7186694
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik srpskim vojnicima u selu Garderenu

Srpski spomenik u selu Garderenu je spomenik srpskim vojnicima koji su umrli u Holandiji od španske groznice po završetku Prvog svetskog rata[1],[2].

Na uglu Holandskog reformisanog groblja u Garderenu (52° 14′ 2.77″ N 5° 43′ 7.21″ E / 52.2341028° S; 5.7186694° I / 52.2341028; 5.7186694) nalazi se spomenik podignut u sećanje na 29 Srba, koji su umrli od španskog gripa 1919. godine. Nepoznato je kada i ko je podigao ovaj spomenik, verovatno je podignut pre Drugog svetskog rata. Tekst je bio ispisan na francuskom i glasio je “les soldats serbes décédés au camp de Millingen 1919” sa 29 imena, napisanih francuskom transkripcijom, a na zadnjem delu je bio tekst na srpskom i holandskom ("Umrli za Srbiju" / “Gestorven voor Serbie”, "Blagodarna Otadžbina Srbija” / "Het Dankbaar Serbische Vaderland"). Početkom 21. veka vremenske prilike su uzele svoj danak i slova su bila skoro izbrisana.

Srpski ratni zarobljenici u Holandiji[uredi | uredi izvor]

Na osnovu svoje neutralnosti i Pete konvenciju u Hagu, potpisane na Drugoj mirovnoj konferenciji 1907. godine, Holandija je bila mesto gde se vršila razmena vojnika tokom i posle Prvog svetskog rata.

Ovi vojnici i civili su bili smešteni u različitim logorima svuda u okolini zemlja. Pošto je rat završen 11. novembra 1918. luka u Roterdamu je korišćena da bi se vojnici sa borbenih polja vratili u svoju domovinu što je važilo i za ratne zarobljenike.

U januaru 1919. godine Španska groznica je izbila među ovim zatvorenicima, od kojih su mnogi bili slabi i bolesni posle više od četiri godine od mobilizacije. Između 11. januara i 7. februara 1919. godine, odnosno u periodu od četiri sedmice 87 srpskih vojnika je umrlo u Holandiji zbog groznice. Još pet Srba je umrlo u Holandiji zbog različitih uzroka pre sredine januara 1919[3].

Svih je sahranjeno u Holandiji (Barneveld (Garderen: 29), Najmegen (21), Loneker (Enšede: 17), Dordreht (15), Hengelo (3), Roterdam (2), Borger (2), Amersfort (1) i Niv Berta (1)). Počevši od 1920-ih Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je počela sa koncentrisanjem svojih ratnih grobova na različitim mestima gde su mnogi Srbi umrli, kao što su Zejtinlik, Vido, Olomouc, Jindrihovice (na mestu Austrijskog koncentracionog logora Hajnrihsgrin).

Ukupno 88 mrtvačkih sanduka je ekshumirano u maju 1938. godine, zatim dovezeno u Najmegen, gde su posmrtni ostaci smešteni u limene sanduke. Ujutru 18. maja 1938. godine, transport je došao do holandsko-nemačke granice kod Vilera/Kranenburga, gde je 88 kovčega predato Nemcima, koji su ih primili uz pune vojne počasti. Odatle je transport nastavio put mauzoleja u Jindrihovicama, gde je 88 od 92 srpskih vojnika koji su umrli u Holandiji konačno pronašlo mesto počinka[4].

Održavanje spomenika[uredi | uredi izvor]

Počevši od 2004. godine Ambasada Republike Srbije u Holandiji se uključila u održavanje spomenika. U godinama koje su sledile holandsko-srpskog odbor je prikupio potrebna sredstva za restauraciju, u saradnji sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Holandiji i Ambasadom Republike Srbije[5].

Sa restauracijom je završeno 2006. i iste godine je održan pomen u znak sećanja na Srbe koji su umrli i koji su bili sahranjeni na ovom groblju[6].

Godinu dana kasnije, pored spomenika je dodat krajputaš. Krajputaši su spomenici postavljeni pokraj puta, a po pravilu posvećeni postradalim vojnicima sahranjenim u dalekim zemljama ili kojima se grob ne zna.[7]

Dodata su još 14 imena Srba koji su umrli u Enšedeu i 21 ime postradalih u Najmegenu. Spomenik je zvanično prebačen u ambasadu 1. oktobra 2011. godine i nakon toga je odbor raspušten.

Svake godine prve subote u oktobru se održava pomen. Godine 2012. postavljeno je 29 krstova kao znak sećanja na Srbe koji su prvobitno bili sahranjeni na groblju.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]