Spomenik u Belanovcu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

„Rođeni da ne budu robovi, stvoreni da ne ostanu patnici, bili su jaki, smeli, uspravni. I daleko i veliko videli. Bili su partizani, komunisti, patrioti i umrli za slobodu i socijalizam i žive u srcu zemlje, u srcu naroda.“ 06.07.1969. Belanovce Tekst na drugoj tabli:

1. Aleksandar M. Marković 36. Petar Đ. Pavlović 2. Blagoje G. Petrović 37. Radivoje Đ. Janković 3. Božidar J. Stevanović 38. Radomir G. Stevanović 4. Borislav M. Blagojević 39. Spasa T. Spasić 5. Borislav M. Marjanović 40. Stanko O. Trajković 6. Borislav K. Milenković 41. Stanko Ilić 7. Branislav R. Mitić 42. Stevan M. Kostić 8. Vasilije P. Kostić 43. Stevan M. Cvetković 9. Verka V. Stevanović 44. Stojadin J. Nikolić 10. Vlajko S. Gligorijević 45. Stojan D. Dimitrijević 11. Vojislav V. Stefanović 46. Stojan M. Krstić 12. Gorča J. Stanković 47. Tihomir J. Milić 13. Danko M. Spasić 48. Čedomir M. Stevanović 14. Dobrivoje B. Marjanović 49. Lazar L. Stojković 15. Dragi S. Stojković 50. Milan D. Marković 16. Dragoljub M. Ilić 51. Milivoje M. Stojanović 17. Dragutin T. Stefanović 52. Milivoje D. Stanojević 18. Đorđe S. Stanković 53. Milica Andrić 19. Đorđe T. Cocić 54. Mihajlo S. Andrejević 20. Živojin Ilić „Žuti“ 55. Nikola Ignjatović 21. Živojin M. Stojanović 56. Radivoje N. Nikolić 22. Đura B. Kocić 57. Svetislav D. Đorđević 23. Jovan Đ. Janković 58. Tihomir Ignjatović 24. Jovan D. Mišić 59. Aleksandar R. Stevanović 25. Ljubomir M. Ilić 60. Blagoje Kocić 26. Ljubomir V. Kostić 61. Blagoje D. Nikolić 27. Milan J. Stevanović 62. Gligorije S. Simonović 28. Milentije S. Dinić 63. Dena D. Milutinović 29. Mirko M. Mišić 64. Dimitrije S. Stanković 30. Milutin L. Đokić 65. Đorđe S. Zlatanović 31. Milutin D. Mišić 66. Zorica V. Josić 32. Mladen G. Petrović 67. Jovta M. Dimitrijević 33. Mladen T. Spasić 68. Milivoje Arsić 34. Mladen S. Trajković 69. Stojadin D. Krstić 35. Milutin B. Stevanović 70. Stojan J. Mitrović


Spomenik se sastoji od reljefne kompozicije u bronzi dužine 3.60 m i visine 70 cm i nosača ovog reljefa u vidu rama od belog veštačkog kamena visine 2 m i dužine 5 m. Ram se nalazi na postolju od crvenog kamena iz Kosjerića. Spomenik je podignut na plato nasute zemlje visine 1.50 m sa koga se blago spuštaju škarpe. Reljefna kompozicija u vidu friza govori o streljanju preko 40 seljaka Belanovca, posle zbora koji su održali Bugari 18.02.1942. godine ispred sela. Kroz neke figure umetnik je prikazao otpor naroda okupatoru, a na kraju reljefa je žena sa zastavom kao simbolom slobode. Na drugoj strani spomenika su ispisana imena streljanih. Oko spomenika je zasađena borova šuma. Inicijativu za podizanje spomenika dao je Savez boraca Narodnooslobodilačkog rata Leskovca. Prilikom otkrivanja govorili su preživeli sa streljanja Mija Stefanović i Milija Radovanović, predesdnik SUBNOR-a Srbije. Spomenik je otkriven 06.06.1969. godine. Autor je akademski vajar Stojan Cvetković iz Belanovca, koji živi u Beogradu. [1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stojković Ž., Rakić H., Trajković V. ( 2007), Spomen obeležja u leskovačkom kraju, Narodni muzej Leskovac, Opštinski odbor SUBNOR-a, Leskovac.