Pređi na sadržaj

Stalni vetrovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vetar

Ovaj članak je deo serije o
Vetrovima

Stalni vetrovi su deo opšte cirkulacije atmosfere na planeti Zemlji i predstavljaju vetrove koji duvaju tokom cele godine. Njihovo formiranje i pravac duvanja zavise od vazdušnog pritiska i temperature na Zemlji. U stalne vetrove ubrajaju se pasati, antipasati, zapadni i istočni vetrovi. Od njih umnogome zavisi formiranje lokalnih vremenskih prilika u svetu.

Osnovni parametri[uredi | uredi izvor]

Vetar je horizontalno strujanje vazduha koje nastaje usled razlike u vazdušnom pritisku. Pritisak na Zemlji teži da se izjednači tako što vazduh struji iz polja visokog (anticiklon) prema polju niskog pritiska (ciklon). Visok pritisak je najčešće u vezi sa oblastima gde je temperatura niža (polovi), a nizak pritisak je u oblastima visoke temperature (ekvator, povratnici). Hladan vazduh je gušći i teži, te zbog toga propada i struji u prizemnim slojevima. Topao vazduh je lakši i ređi, pa se u procesu konvekcionog strujanja izdiže i struji na visinama.

Cirkulacija atmosfere[uredi | uredi izvor]

Cirkulacija atmosfere na planeti zemlji odvija se po ustaljenim šablonima koji su zasnovani na kretanju vazduha zahvaljujući razlikama u vazdušnom pritisku. Takva kretanja su horizontalna i odvijaju se iz polja visokog prema polju niskog vazdušnog pritiska, pri čemu nastaju vetrovi.

Kretanje vazduha odvija se u šest kružnih ćelija. Između polova i polarnika (na obe polulopte) vazduh cirkuliše u okviru polarne ćelije. Iznad 60 stepeni sgš i jgš (u blizini polarnika) relativno zagrejana vazdušna masa se izdiže u gornju troposferu, gde se hladi i kondenzuje. To dovodi do pojave padavina. Vazdušne mase se na visinama kreću prema polovima gde se zbog niskih temperatura i visokog pritiska hlade i propadaju. Tako rashlađene kreću se prema polarnicima gde je temperatura viša, a pritisak niži, zatvarajući vazdušnu ćeliju. U polarnoj ćeliji nastaju istočni vetrovi.

Između polarnika i povratnika postoji Ferelova ćelija u kojoj se odvija cirkulacija vazduha. Deo vazdušnih masa iznad polarnika odlazi ka polu dok, ostatak ide prema povratnicima, gde se zagreva i propada. Tako zagrejava masa struji nazad prema polarnicima i na sudaru sa polarnim vazdušnim masama se izdiže zbog niskog pritiska i pravi krug. U ovoj ćeliji nastaju zapadni vetrovi.

Hadlijeva ćelija je zatvorena vazdušna petlja koja egzistira između povratnika i ekvatora. Na ekvatoru su temperature veoma visoke što dovodi do zagrevanja vazduha i njegovo uzlaznog kretanja. Na visini se mase kondenzuju i izlučuju se velike količine padavina. Te mase se dalje kreću prema povratnicima gde usled visokog pritiska propadaju. Od povratnika se vraćaju ka ekvatoru zatvarajući ćeliju. Time nastaju vetrovi pasati.

Vetrovi[uredi | uredi izvor]

Na Zemlji duvaju četiri vrste stalnih vetrova čije je kretanje uslovljeno rasporedom vazdušnog pritiska i rotacijom planete. To su pasati, antipasati, zapadni i istočni vetrovi.

Pasati[uredi | uredi izvor]

Antipasati[uredi | uredi izvor]

Zapadni vetrovi[uredi | uredi izvor]

Zapadni vetrovi duvaju od povratnika prema polarnicima, a zbog rotacije Zemlje pravac duvanja na severnoj hemisferi im je jugozapad-severoistok.

Istočni vetrovi[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mastilo, Natalija (2005). Rečnik savremene srpske geografske terminologije. Beograd: Geografski fakultet. ISBN 86-82657-55-4. 
  • Kovačević, Vinko; et al. (2014). Geografija 1. Beograd: Klet. ISBN 978-86-7762-375-3. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]