Степски вук
Stepski vuk | |
---|---|
![]() Korica originalnog nemačkog izdanja iz 1927. godine | |
Nastanak i sadržaj | |
Orig. naslov | Der Steppenwolf |
Autor | Herman Hese |
Zemlja | Švajcarska |
Jezik | nemački |
Izdavanje | |
Datum | 1927. |
Broj stranica | 237 |
Stepski vuk (nem. Der Steppenwolf) je roman nemačkog pisca Hermana Hesea, objavljen 1927. godine. Kombinujući autobiografske i psihoanalitičke elemente, roman je dobio ime po usamljenom vuku stepa. Priča u velikoj meri odražava Heseovu duboku duhovnu krizu iz 20-ih, upečatljivo predstavljajući rascep protagoniste između njegove čovečnosti i njegove animalne, kao kod vuka, agresije i beskućništva. Roman je postigao međunarodni uspeh, iako je Hese kasnije tvrdio kako je knjiga u velikoj meri pogrešno shvaćena.[1]
Nastanak[uredi | uredi izvor]
Hese je počeo pisati Stepskog vuka sredinom 20-ih godina kada je proživljavao tešku životnu krizu. Zbog neslaganja sa ženom (oženio se 1924. - drugi put) mučio ga je osećaj usamljenosti i izolacije od sveta.[2] Istovremeno je raslo njegovo nezadovoljstvo građanskim društvom i tehničkom civilizacijom; progonile su ga i pesimistične slutnje o novom svetskom sukobu. U očajnom raspoloženju razmišljao je o samoubistvu, a išao je i na terapije kod psihologa.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Roman je podeljen na tri dela. U prvom delu, Predgovor izdavaču, nećak Halerove gazdarice upoznaje nas s glavnim likom na način na koji ga on doživljava; Haler je nakon nekoliko meseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje beleške. Iz Beleški Harija Halera (uz upozorenje: "Nije za svakoga. Samo za poremećene.") glavni lik u prvom licu iznosi svoja razmišljanja i doživljaje. U ovaj deo je uklopljen i Traktat o Stepskom vuku, knjiga u knjizi, objektivna analiza ličnosti Harija Halera – Stepskog Vuka.
Hari Haler je intelektualac u kasnim četrdesetim godinama, pisac novinskih članaka, eseja i knjiga, ljubitelj književnosti, slikarstva i klasične muzike (posebno Getea i Mocarta koje kasnije susreće u snovima). Živi sam, a način života mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje prirode ne može uklopiti u normalno građansko društvo. Harijeva ličnost je podeljena na dva suprotstavljena pola koja se međusobno bore: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog) i vučiji (simbol nagonskog, divljeg i surovog).
Za vreme jedne večernje šetnje gradom i obilaska krčmi gde traži utehu u alkoholu, susreće neobičnog čoveka koji mu daje knjižicu "Traktat o Stepskom Vuku“. Knjiga je hladna psihološka analiza čiji je predmet sam Hari Haler. Traktat mu ne donosi puno novih spoznaja, ali ga podstiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i životu; razmišlja o samoubistvu.
Uskoro susreće mladog profesora kojeg poznaje, i prihvata njegov poziv na večeru. Ona završava potpuno neuspešno - Hari je razočaran malograđanštinom profesora i njegove žene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim očajnom stanju upućuje se u krčmu "Kod crnog orla" preporučenu od strane misterioznog čoveka koji mu je dao "Traktat o Stepskom Vuku“. Tamo upoznaje Herminu, devojku koja ga sasvim razume i obećava mu pomoći.
Hermina uči Harija plesu i uvodi ga u potpuno novi način života. Upoznaje ga s lepom kurtizanom, Marijom, koja mu postaje ljubavnica, i saksofonistom Pablom zahvaljujući kojem počinje ceniti džez. Hari je sada srećan premda ponekad oseća da ta sreća nije ono što on zapravo traži. Istovremeno se komplikuje njegov odnos s Herminom; ona ga želi navesti da se zaljubi u nju i zatim je ubije jer je ona zapravo slična njemu iako se ponaša drugačije.
Hermina ga poziva na maskenbal gde se konačno zaljubljuje u nju. Po završetku plesa ostaje s njom i Pablom. Pomoću psihodelične supstance Pablo ga uvodi u "magično pozorište" - odraz Harijeve psihe. Tu doživljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog odraza u ogledalu i ubistvu Hermine, nakon čega sledi razgovor s Mocartom koji osuđuje njegovo ponašanje. Hari konačno zaključuje da mora prihvatiti humor kao rešenje svoje krize, da nauči da se smeje svetu i sebi samome.[3]
Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]
- Hari Haler ima jednake inicijale kao i sam autor (ista pojava je prisutna i u drugim Heseovim delima), a Hermina je ženski oblik autorovog imena.
- 1926. Hese je pohađao kurs plesa kod Julije Laubi-Honeger, s kojom je bio na maskenbalu u jednom hotelu u Cirihu.
- Heseova gazdarica i stan koji je iznajmio 1924. godine u Bazelu su isti kao onaj opisan u knjizi.
- Lik Pabla i doživljaj džeza su verovatno nastali pod uticajem nastupa Sidni Bešeta kojima je Hese nekoliko puta prisustvovao.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Cornils, Ingo and Osman Durrani. 2005. Hermann Hesse Today. University of London Institute of Germanic Studies. ISBN 978-90-420-1606-4.
- Freedman, Ralph. (1978). Hermann Hesse: Pilgrim of Crisis: A Biography. New York: Pantheon Books. ISBN 978-0-394-41981-7.
- Mileck, Joseph. (1981). Hermann Hesse: Life and Art. University of California Press. ISBN 978-0-520-04152-3.
- Poplawski, Paul. (2003). Encyclopedia of Literary Modernism. Westport, CT: Greenwood Publishing Group. ISBN 978-0-313-01657-8.