Pređi na sadržaj

Степски вук

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stepski vuk
Korica originalnog nemačkog izdanja iz 1927. godine
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovDer Steppenwolf
AutorHerman Hese
ZemljaŠvajcarska
Jeziknemački
Izdavanje
Datum1927.
Broj stranica237

Stepski vuk (nem. Der Steppenwolf) je roman nemačkog pisca Hermana Hesea, objavljen 1927. godine. Kombinujući autobiografske i psihoanalitičke elemente, roman je dobio ime po usamljenom vuku stepa. Priča u velikoj meri odražava Heseovu duboku duhovnu krizu iz 20-ih, upečatljivo predstavljajući rascep protagoniste između njegove čovečnosti i njegove animalne, kao kod vuka, agresije i beskućništva. Roman je postigao međunarodni uspeh, iako je Hese kasnije tvrdio kako je knjiga u velikoj meri pogrešno shvaćena.[1]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Hese je počeo pisati Stepskog vuka sredinom 20-ih godina kada je proživljavao tešku životnu krizu. Zbog neslaganja sa ženom (oženio se 1924. - drugi put) mučio ga je osećaj usamljenosti i izolacije od sveta.[2] Istovremeno je raslo njegovo nezadovoljstvo građanskim društvom i tehničkom civilizacijom; progonile su ga i pesimistične slutnje o novom svetskom sukobu. U očajnom raspoloženju razmišljao je o samoubistvu, a išao je i na terapije kod psihologa.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Roman je podeljen na tri dela. U prvom delu, Predgovor izdavaču, nećak Halerove gazdarice upoznaje nas s glavnim likom na način na koji ga on doživljava; Haler je nakon nekoliko meseci boravka napustio stan i ostavio mu svoje beleške. Iz Beleški Harija Halera (uz upozorenje: "Nije za svakoga. Samo za poremećene.") glavni lik u prvom licu iznosi svoja razmišljanja i doživljaje. U ovaj deo je uklopljen i Traktat o Stepskom vuku, knjiga u knjizi, objektivna analiza ličnosti Harija Halera – Stepskog Vuka.

Hari Haler je intelektualac u kasnim četrdesetim godinama, pisac novinskih članaka, eseja i knjiga, ljubitelj književnosti, slikarstva i klasične muzike (posebno Getea i Mocarta koje kasnije susreće u snovima). Živi sam, a način života mu je vrlo neuredan jer se zbog svoje prirode ne može uklopiti u normalno građansko društvo. Harijeva ličnost je podeljena na dva suprotstavljena pola koja se međusobno bore: ljudski (simbol umnog, plemenitog i kulturnog) i vučiji (simbol nagonskog, divljeg i surovog).

Za vreme jedne večernje šetnje gradom i obilaska krčmi gde traži utehu u alkoholu, susreće neobičnog čoveka koji mu daje knjižicu "Traktat o Stepskom Vuku“. Knjiga je hladna psihološka analiza čiji je predmet sam Hari Haler. Traktat mu ne donosi puno novih spoznaja, ali ga podstiče na razmišljanje o vlastitom identitetu i životu; razmišlja o samoubistvu.

Uskoro susreće mladog profesora kojeg poznaje, i prihvata njegov poziv na večeru. Ona završava potpuno neuspešno - Hari je razočaran malograđanštinom profesora i njegove žene, a nezadovoljan je i samim sobom. U sasvim očajnom stanju upućuje se u krčmu "Kod crnog orla" preporučenu od strane misterioznog čoveka koji mu je dao "Traktat o Stepskom Vuku“. Tamo upoznaje Herminu, devojku koja ga sasvim razume i obećava mu pomoći.

Hermina uči Harija plesu i uvodi ga u potpuno novi način života. Upoznaje ga s lepom kurtizanom, Marijom, koja mu postaje ljubavnica, i saksofonistom Pablom zahvaljujući kojem počinje ceniti džez. Hari je sada srećan premda ponekad oseća da ta sreća nije ono što on zapravo traži. Istovremeno se komplikuje njegov odnos s Herminom; ona ga želi navesti da se zaljubi u nju i zatim je ubije jer je ona zapravo slična njemu iako se ponaša drugačije.

Hermina ga poziva na maskenbal gde se konačno zaljubljuje u nju. Po završetku plesa ostaje s njom i Pablom. Pomoću psihodelične supstance Pablo ga uvodi u "magično pozorište" - odraz Harijeve psihe. Tu doživljava niz nadrealnih iskustava, s kulminacijom u razbijanju vlastitog odraza u ogledalu i ubistvu Hermine, nakon čega sledi razgovor s Mocartom koji osuđuje njegovo ponašanje. Hari konačno zaključuje da mora prihvatiti humor kao rešenje svoje krize, da nauči da se smeje svetu i sebi samome.[3]

Zanimljivosti[uredi | uredi izvor]

  • Hari Haler ima jednake inicijale kao i sam autor (ista pojava je prisutna i u drugim Heseovim delima), a Hermina je ženski oblik autorovog imena.
  • 1926. Hese je pohađao kurs plesa kod Julije Laubi-Honeger, s kojom je bio na maskenbalu u jednom hotelu u Cirihu.
  • Heseova gazdarica i stan koji je iznajmio 1924. godine u Bazelu su isti kao onaj opisan u knjizi.
  • Lik Pabla i doživljaj džeza su verovatno nastali pod uticajem nastupa Sidni Bešeta kojima je Hese nekoliko puta prisustvovao.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hese, Herman (1994). Stepski vuk. Beogad. str. 7—23. 
  2. ^ Princ, Alojz (2012). Večna čarolija početka. Beograd. str. 281. 
  3. ^ Krivokapić, Mirko (2011). Nemačka književnost. Sremski Karlovci. str. 440—443. 

Literatura[uredi | uredi izvor]