Stranstvovanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Stranstvovanje je religijska praksa odlaženja u tuđinu i napuštanja svega poznatog (prijatelja, porodice, zavičaja). Sreće se u pravoslavnom hrišćanstvu i u mnogim drugim religijama.


Stranstvovanje je nastalo kao posledica hodočašća, prilikom dalekih putovanja ka svetim mestima. Podvig stranstvovanja je podrazumevao odricanje od svih udobnosti i svih načina sticanja materijalnih dobara, kao i prihvatanje siromaštva. Stranstvovanjem se čovek uči da ne prianja za svet, zato se kaže da je „stranstvovanje majka bespristrašća“.[1] Čovek je dobrovoljno postajao siromašan sledeći Hristove zapovesti: nije ni sejao ni žnjeo već se u potpunosti prepuštao Božijoj volji.


Odvajanje od bližnjih se ne vrši iz mržnje, nego radi izbegavanja štete koju bismo s njima mogli pretrpeti. Ko se po odricanju od sveta i dalje sreće sa svetovnim ljudima, ili živi u njihovoj blizini, prlja svoje srce misleći na njih.[1]


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jovan Lestvičnik, Lestvica božanskog ushođenja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2013), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]