Stranstvovanje
Stranstvovanje je religijska praksa odlaženja u tuđinu i napuštanja svega poznatog (prijatelja, porodice, zavičaja). Sreće se u pravoslavnom hrišćanstvu i u mnogim drugim religijama.
„ | Stranstvovanje je nepovratno napuštanje svega u našem zavičaju što se suprotstavlja našoj težnji da dostignemo cilj pobožnosti. To je skromno ponašanje, skrivena mudrost, pamet koja ne trubi o sebi, sakriven život, nevidljiv cilj, nemo razmišljanje, skromnost u prohtevima, žudnja za mučenjem, podloga bogočežnjivosti, obilje ljubavi, poricanje taštine, dubina ćutanja. | ” |
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III |
Stranstvovanje je nastalo kao posledica hodočašća, prilikom dalekih putovanja ka svetim mestima. Podvig stranstvovanja je podrazumevao odricanje od svih udobnosti i svih načina sticanja materijalnih dobara, kao i prihvatanje siromaštva. Stranstvovanjem se čovek uči da ne prianja za svet, zato se kaže da je „stranstvovanje majka bespristrašća“.[1] Čovek je dobrovoljno postajao siromašan sledeći Hristove zapovesti: nije ni sejao ni žnjeo već se u potpunosti prepuštao Božijoj volji.
„ | Stranstvovanje je odvajanje od svega da bi se misli načinile nerazdvojnim od Boga. | ” |
— Jovan Lestvičnik, Lestvica, Pouka III |
Odvajanje od bližnjih se ne vrši iz mržnje, nego radi izbegavanja štete koju bismo s njima mogli pretrpeti. Ko se po odricanju od sveta i dalje sreće sa svetovnim ljudima, ili živi u njihovoj blizini, prlja svoje srce misleći na njih.[1]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Jovan Lestvičnik, Lestvica božanskog ushođenja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2013), Pristupljeno 25. 4. 2013.