Pređi na sadržaj

Studijska simfonija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Simfonija f - mol, WAB 99, studijska ili „broj 00“, Antona Bruknera je prvo instrumentalno delo kompozitora sa nekoliko stava. Brukner je pisao simfoniju od 15. februara 1863. do 15. maja 1863. (tri meseca) u Lincu.

Opšte karakteristike[uredi | uredi izvor]

Simfonija je skromnih razmera - četiri stava traju od 36 (Skrovačevski) do 47 minuta (Inbal).

Analiza dela[uredi | uredi izvor]

Prvi stav (Allegro molto vivace) je najbrži stav u svim Bruknerovim simfonijama i veoma retko ga sviraju kao samosvojno Allegro molto vivace. U prvom i poslednjem (Finale: Allegro) stavu vidljiv je uticaj Roberta Šumana i Feliksa Mendelsona Bartoldija, a u drugom (Andante molto) - 41. simfonije Mocarta. Treći stav (Scherzo: Schnell) nagovesti tipični kasniji skerco-stil Bruknera.

Izvođači[uredi | uredi izvor]

Prvi put simfonija je izvođena 18 marta 1924 Francom Mojslom u Klosternojburgu.

  • Škotski kralski simfonijski orkestar, dirigent: Georg Tintner
  • Radiosimfonijski orkestar Sarbrikena, dirigent: Stanislav Skrovačevski
  • Simfonijski Orkestar Radio Frankfurta, dirigent: Eliahu Inbal