S-500

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
S-500


Osnovne karakteristike
Zemlja porekla  Rusija
Namena Protiv vazdušna i protiv-balistička odbrana
Proizvođač Almaz-Antej
Početak proizvodnje 2019.
Uveden u upotrebu 2020.
Prvi korisnik  Rusija
Doseg 600 km
Dimenzije i masa
Oprema
Posada

S-500 Prometej takođe poznat kao 55R6M Triumfator-M[1] je ruski raketni anti-balistički sistem zemlja-vazduh, namenjen da zameni raketni sistem A-135 koji se trenutno koristi da dopuni raketni sistem S-400. S-500 je u razvoju Koncerna za vazdušnu odbranu Almaz-Antej. Prvobitno je planirano da proizvodnja ovog sistema započne 2014. godine. Trenutno je u planu uvođenje u upotrebu 2020. godine.[2] Svojim karakteristikama biće vrlo sličan američkom terminalskom odbrambenom sistemu velike visine.[3]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Iako deli sličnu oznaku sa projektom S-500U iz 1960-ih, veza između njih ostaje nejasna. Višenamenski protivavionski sistem S-500U pokrenut 1968. godine od strane Sovjetskih snaga za vazdušnu odbranu, Sovjetske ratne mornarice, Ministarstva radioindustrije (Ministarstvo Radio Promishlennosti SSSR) i Ministarstva brodogradnje za stvaranje jedinstvenog kompleksa za nacionalni vazduh Odbrambene trupe, mornarice i kopnene trupe. Rakete kompleksa S-500U trebalo je da presretnu neprijateljske letelice na dometu do 100 km. Sovjetska vojska je odbila kompleksni projekat S-500U SAM, koji je imao namenu da presretne ne samo neprijateljske letelice, već i balističke rakete kratkog dometa. Shodno tome, umesto njega su razvijeni sistemi S-300 (SA-10 i SA-12).

Sistem je 2009. godine bio u fazi projektovanja u Almaz-Antej i trebalo je da bude završen 2012. godine. U februaru 2011. godine objavljeno je da bi prve jedinice S-500 trebalo da budu u serijskoj proizvodnji do 2014. godine. Dva proizvodna pogona za proizvodnju S-500 trebalo bi da budu izgrađena do 2013, a prve isporuke su tada planirane za 2015. ili 2017. Prema prvotnim planovima, deset bataljona S-500 trebalo je nabaviti za rusku protiv-vazduhoplovnu odbranu u okviru Državnog programa naoružanja 2020 (GPV-2020).

S-500 će se razvijati paralelno sa S-400 i planirano je da zajedno zamene raketne sisteme S-300. U planu je da prve jedinice budu raspoređene oko Moskve i centralnog područja Rusije. Mornarička verzija je verovatno naoružanje za novi razarač klase Lider, koji treba da uđe u upotrebu nakon 2020. godine.

Direktor kompanije Rostek Korporejšn Sergej Čemezov proglasio je početak proizvodnje S-500 30. juna 2019.

Testiranje[uredi | uredi izvor]

U maju 2018. Rusija je izvela najdalji domet raketa zemlja-vazduh do danas sa S-500. Prema izveštajima koji se pozivaju na neimenovane izvore upoznate sa američkim obaveštajnim podacima o programu, S-500 je uspeo da pogodi metu udaljenu samo 77 milja, što je za 80 milja više od prethodnog rekorda.

Dana 4. juna 2019. rusko Ministarstvo odbrane objavilo je video snimak na kome se vidi uspešno presretanje testnog meta koji je potvrdio test novog sistema protiv balističke rakete u obliku rakete dalekog dometa od zemlje do vazduha. Iako nije spomenuta priroda sistema protivvazdušne odbrane koji se testirao, naširoko se nagađa da je reč o testu raketnog sistema S-500 Prometej dugog dometa vazdušno-raketnog sistema koji je ušao u ranu proizvodnju početkom godine.

Radar S-500 testiran je u jesen 2019.

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

S-500 je nova generacija raketnog sistema zemlja-vazduh. Dizajniran je za presretanje i uništavanje interkontinentalnih balističkih raketa, kao i hipersoničnih krstarećih raketa i letelica, za protivvazdušnu odbranu od ranog upozoravanja i upravljanja u vazduhu i za zaustavljanje aviona. Sa planiranim dometom od 600 km za protiv-balističku raketu (ABM) i 500 km za protivvazdušnu odbranu, S-500 bi mogao da detektuje i istovremeno angažuje do 10 balističkih raketa hiperzvučni ciljevi koji lete brzinom od 5 km/s ([pretvaranje: nepoznata jedinica]), odnosno 18.000 km/h (11.000 mph), do granice od 7 km/s ([pretvaranje: nepoznata jedinica]), odnosno 25.000 km/h (16.000 mph)). Takođe ima za cilj uništavanje hipersoničnih krstarećih raketa i drugih vazdušnih ciljeva brzinama većim od 5 Maha, kao i svemirskih letjelica. Nadmorska visina ciljanog meta može biti veća od 180–200 km. Efikasan je protiv balističkih projektila sa dometom lansiranja od 3.500 km, radar dostiže radijus od 3.000 km (1.300 km za EPR 0,1 kvadratni metar). Ostali ciljevi protiv kojih je najavljeno da će ovaj sistem biti efikasan su: bespilotne letelice, sateliti u orbiti niske Zemlje i svemirsko oružje lansirano od hipersoničnih letelica, bespilotnih letelica i hipersoničnih orbitalnih platformi.

Sistem će biti visoko mobilan i imati će brzu implementaciju. Stručnjaci veruju da mogućnosti sistema mogu uticati na međukontinentalne balističke rakete neprijatelja na srednjem i krajnjem delu leta, ali izveštaji Almaz-Anteja kažu da će spoljni ciljni sistem (RLS Voronezh-DM i protivraketni odbrambeni sistem A-135). radar Don-2N) biti sposoban za presretanja delova srednjeg ranga leta neprijateljskih balističkih raketa, što je jedna od poslednjih faza projekta S-500. Vreme reagovanja ovog sistema će biti kraće od 4 sekunde (u poređenju sa S-400 manje za 10 sekundi).

Komponente[uredi | uredi izvor]

S-500 će se sastojati od:

  • Raketno vozilo 77P6, bazirano na kamionu BAZ-69096 10x10 kamion
  • 55K6MA i 85Zh6-2 komandna mesta, zasnovana na BAZ-69092-12 6x6
  • 91N6A(M) radar za upravljanje i borbu, modifikacija 91N6 (Velika ptica) koji vuče traktor BAZ-6403.01 8x8
  • 96L6-TsP radar, unapređena verzija 96L6 na BAZ-69096 10x10
  • 76T6 multimod radar za angažovanje na BAZ-6909-022 8x8
  • 77T6 ABM angažovani radar na BAZ-69096 10x10

Izvoz[uredi | uredi izvor]

Nakon sporazuma o kupovini S-400 potpisanog u oktobru 2017. godine, Turska je takođe izrazila interesovanje za nabavku raketnog sistema S-500. Prema turskom predsedniku Redžepu Tajipu Erdoganu, Turska je spremna da razmotri kupovinu S-500 u budućnosti.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]