Talasna genetika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Talasna genetika je najnoviji pokušaj da se preispita hipoteza o nastanku života na Zemlji,[1] a to znači da se još više približimo odgonetanju glavne tajne Univerzuma. Osnovno načelo talasne genetike je mogućnost podmlađivanja organa bez hirurške intervencije, produžetak života po želji, što je veoma važno za čovečanstvo. Pristalice talasne genetike smatraju da je milionima godina ranije osnovna informacija o nastanku života na Zemlji veštački donesena pomoću kosmičkih izlučenja. Osnivač ove nauke je ruski akademik Petar Garjajev.

Svrha i primena talasne genetike[uredi | uredi izvor]

Ideja talasne genetike je u tome da genetski aparat stvara organizam pomoću zvučnih i elektromagnetnih talasa različitog opsega, pri tome ih ne prima samo spolja, nego ih i sam generiše. Eksperimentalno je dokazano da DNK generiše radio talase i laserske zrake koji grade informacione holograme, tj. ćelije embriona primivši talasnu informaciju stvaraju neku vrstu crteža koji pokazuje gde i kako treba da rastu noge, oči, nos... Garjajev: "Stvar je u tome da naš hromozomski aparat i ne samo naš nego i bilo kog organizma je između ostalog, struktura koja emituje svetlost različitih talasnih dužina, počinje od plave a završava se crvenom. " Ali DNK ne emituje samo svetlost, nego lasersku svetlost tj. koherentnu svetlost[2]. Petar Garjajev,radeći sa velikim fizičarima je dokazao da DNK može da radi kao laser. Svaki biosistem ima molekul DNK (dezoksiribonukleinska kiselina)[3], pa čak i najjednostavnije kvazi-žive strukture kao virusi. Molekul DNK sadrži svega oko 35 000 gena. Gen predstavlja deo DNK odgovoran za sintezu proteina. Biolozi i genetičari ne mogu da objasne funkciju najvećeg dela DNK u našim hromozomima i pogrdno ga nazivaju "otpad"(junk). Molekul DNK u vodenom rastvoru ima kontinuiran zvuk. On proizvodi složenu melodiju sa muzičkim izrazima koji se ponavljaju. Melodija lepo zvuči i interesantna je što je veoma zanimljiv fenomen. Kada se molekul DNK ozrači ultrazvukom, kao što je ultrazvučni aparat, umesto složene melodije, ostane samo jedna usamljena nota.Tokom mehaničkih povreda obrazuju se elektromagnetni talasi[4] koji stvaraju energetski fantom. Oni mogu da unište DNK, slično kao visoka temperatura i ultrazvuk. Istraživanja su pokazala da ultrazvuk izaziva pad naslednog programa i naravno, tada ne može da se formira zdrav organizam. Prema akademiku Petru Garjajevu zapis informacija se vrši na talasnom nivou, elektromagnetnim i zvučnim emesijama. Spoljašnje elektromagnetno okruženje nam je neophodno, jer ono stvara svojevrsni talasni metabolizam, odnosno tlasnu regulaciju koja dolazi iz Kosmosa[5]. Naš organizam je moguće predstaviti kao veliko ćelijsko društvo, koje se sastoji od stotinu milijardi ćelija. Svaka od njih razmenjuje sa susednom ćelijom podatke o svom stanju. Čak i brzina svetlosti[6] nije dovoljna da bi obišla stotine milijardi ćelija, i prenela im sve informacije. U našem organizmu informacije između svih ćelija treba da se razmene u istom trenutku.

Ajnštajnov eksperiment sa fotonima[uredi | uredi izvor]

Foton

Foton-elementarna čestica,kvant elektromagnetnog zračenja.[7] 1935.godine 'Albert Ajnštajn'[8] je sa svojim učenicima Borisom Podolskim i Nathanom Rosenom,predvideo da ako se dva fotona u povezanom stanju razlete, i jedan od njih promeni parametre, na primer, naleti na nešto,on nestaje,a njegova informacija se trenutno prenosi na drugi foton. Jedan foton postaje drugi. Kasnije je to kvantno svojstvo nazvano teleportacija. 1997.godine austrijski naučnici su eksperimentalno dokazali da se foton može teleportovati, tj. trenutno prenositi sa jednog mesta na drugo,uz očuvanje informacija.

Eksperiment sa ikrom žabe[uredi | uredi izvor]

Kosmos

Garjajev:"Postoji jednostavni eksperiment, sa ikrom žaba, ako je stavite u komoru od nikla(80%) i čelika, tu su stvoreni svi uslovi za normalan razvoj ćelije sa jednim izuzetkom: a to je da je spoljašnje elektromagnetno okruženje izuzetno smanjeno i deformisano. Postoji samo gravitaciono polje[9], ono ostaje nepromenjeno, a sve ostalo ne može proći. Takvi embrioni se pretvaraju u čudovišta. Znate li zašto? Spoljašnje elektromagnetno okruženje je apsolutno neophodno. Ono stvara svojevrsni talasni metabolizam, talasnu regulaciju koja dolazi iz Kosmosa.

Eksperiment sa molekulom DNK[uredi | uredi izvor]

Molekul DNK

Garjajev: "Ako se molekul DNK zagreje do temperature od 42 stepena celzijusova, na kojoj čovek umire, nije nam bilo jasno zašto se to dešava. U tom trenutku tečni kristal DNK se topi, tj. naši hromozomi se tope, sama dvostruka spirala DNK ostaje, a njena tečno-kristalna stanja prestaju da postoje, i na taj način se brišu svi programi, koji su osnova talasne genetike,i čovek onda umire."

Eksperiment sa miševima[uredi | uredi izvor]

Laboratorijskim miševima su uništili pankreas koji proizvodi insulin. Kod njih se pojavio dijabetes. Te životinje su mogle da prežive najviše nedelju dana. Tim Petra Garjajeva je preduzeo obnovu uništenih organa, koristeći sopstveni uređaj, takozvani model biokompjutera, čiji je glavni deo laser. Sa njim je pročitana informacija iz pankreasa novorođenih miševa i prenesena na miševe koji su bili u agoniji. Prenos je sproveden na rastojanju od 20 kilometara. Rezultat toga je bio da su svi miševi ozdravili. Eksperimenti pokazuju da se biosistem može kontrolisati na daljinu putem radio talasa, određenim informacijama.

Reference[uredi | uredi izvor]