Pređi na sadržaj

Текстилци (drama)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tekstilci
Poster za "Tekstilce, Emil Orlik, 1897
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovDie Weber
AutorGerhart Hauptman
ZemljaNemačka
Jeziknemački
Izdavanje
Datum1892.

Tekstilci (nem. Die Weber, šleski nemački: De Waber) je drama u pet činova koju je napisao nemački dramski pisac Gerhart Hauptman 1892. godine. Gerhart Hauptman je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1912. godine. Predstava, verovatno Hauptmanova najvažnija drama, saosećajno prikazuje grupu šleskih tekstilaca koji su podigli ustanak 1844. godine.

Predstavu je na jidiš preveo Pinčas Goldhar 1920-ih, nakon čega je postala omiljena na jidiš sceni. Godine 1927. adaptirana je u nemački nemi film Tekstilci reditelja Frederika Zelnika sa Polom Vegenerom u glavnoj ulozi. Brodvejska verzija The Weavers postavljena je 1915—1916.[1]Ahhhhhh... da.Tekstilac,još jedna fudbalska mlada nada jeste ni manje ni više nego Andrej Ćulibrk.On ne rođen ne prestupne 2007.godine u selu Odžaci.Fudbal mu ne ide od ruke,ali je ipak doktor fudbala.Intelektualno kaska za ostalima,dovodi se u pitanje da li je Andrej blago retardiran.Ima ogroman nos.Njegovo smejanje je degenerično,kao i on sam.Pohađa srednju smećarsku školu.Želja mu je da posle završene srednje smećarske ostane u struci(u AD komunalcu).Bitchless je.Legenda kaže da ako vrati sveti dragulj Odzaka u hladovodno jezero,vrati će mu se sve fudbalske veštine,do tada smk prinuđeni da delimo kiseonik sa njime.Ima izrazitu želju da bude normalan,kao i ostali.Kad se sve sabere,oduzme,pomnoži,podeli,korenuje i kvadratira,nije bas najnormalniji,ali je ok lik.

Rezime radnje[uredi | uredi izvor]

Poster za predstavu u Federal Theatre Project u Los Anđelesu (1937)

Većina likova su proleteri koji se bore za svoja prava. Za razliku od većine predstava bilo kog perioda, kao što je više puta istaknuto u književnoj kritici i uvodima, predstava nema istinski centralni karakter, pružajući široke mogućnosti za glumu celog ansambla.

Kritika[uredi | uredi izvor]

Kritičar Baret H. Klark je 1914. prokomentarisao: „Kao jedan od eksperimenata Gerharta Hauptmana u dramskoj formi, Tekstilci su veoma značajni. Umesto heroja, stvorio je rulju; ova rulja je, dakle, protagonista — ili glavni lik — i ako pojedinci izađu iz redova, oni se ne guraju u prvi plan da bi tu dugo ostali. To su tekstilci kao klasa koja je pred publikom, a jedinstvo igre je u njima i samo u njima; oni su samo delovi šire slike koja će se oblikovati kako priča bude napredovala, i nije predviđeno da se shvataju kao važni pojedinci.”[2]

Kulturni uticaj[uredi | uredi izvor]

„Marš tekstilaca”, Kete Kolvic

Tekstilci su poslužili kao inspiracija za istoimenu seriju štampe Kete Kolvic (1893—1897). Kolvicova je tvrdila da je prisustvovala premijeri u Berlinu.[3] Nekoliko od ovih grafika je uključeno u istoriju protestne literature Aptona Sinklera, Krik za pravdom (1915).[3] Ostaje jedan od njenih najpoznatijih ciklusa.[3][4] Ponovo je objavljen kao portfolio 1931.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Weavers at the Internet Broadway Database
  2. ^ Barrett H. Clark. The Continental Drama of Today pp. 89—93 (1914) Henry Holt and Company, New York
  3. ^ a b v Marchesano, Louis; Natascha, Kirchner (2020). Marchesano, Louis, ur. Käthe Kollwitz: prints, process, politics. Los Angeles: Getty Research Institute. str. 18, 30. ISBN 978-1-60606-615-7. OCLC 1099544287. 
  4. ^ „Cycle "A Weavers' Revolt". Käthe Kollwitz Museum Köln (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-12. 
  5. ^ „Käthe Kollwitz. March of the Weavers (Weberzug). 1893–97, published c. 1931 | MoMA”. The Museum of Modern Art (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-03-12.