Pređi na sadržaj

Teodora Duka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teodora Dukina (Θεοδώρα Δούκαινα, Είρήνης μοναχής της παντίμου) bila vizantijska plemkinja s kraja 11 veka, početkom 12. veka, sestra carice Irine Duka.

Teodora Dukina je najmlađa ćerka Andronika Duke i Marije.[1] Teodorin otac je bio bratanac cara Konstantina X, a njena majka Marija unuka bugarskog cara Jovana Vladislava.[2] Godine 1078 njena sestra Irena bila je udata za Aleksija Komnina, koji je tako dobio podršku porodice Duka u borbi za presto nakon abdikacije cara Nićifora III Votanijata.

Teodora je od rođenja bila pripremljena za monaški život i primila je monaštvo pod imenom Irina.[3] U pomeniku tipiku manastira „Pantokrator“, kao i manastira „Keharitomen“ i „Hristos Čovekoljubac“, Teodora se pominje kao monahinja sa epitetom prepodobna ( παντιμου, pantimos ).[4][5][6] Monaški pečati iz 11. veka, na kojima su plemenite žene označene istim epitetom , sugerišu da je definicija prepodobne, kojom je Teodora imenovana u tri spomenika, korišćena za razlikovanje monahinja aristokratskog porekla.[2]

Tačna godina smrti Teodore Dukine nije poznata. U tiposu manastira „Keharitomen“ kao datum njenog upokojenja zabeležen je 20. februar.[7] i u takozvanom „Spomeniku srodnika carice Irine“, postavljenom u tipiku „Hrista Čovekoljubca“, naznačen je datum 21. februar. Ovo neslaganje jednog dana u dva izvora neki objašnjavaju mogućnošću da je Teodora - Irina umrla u noći 20. na 21. februar.[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vrieniй 1997, kn. III, 6; Kouroupou & Vannier 2005, str. 56.
  2. ^ a b Kouroupou & Vannier 2005, str. 56.
  3. ^ Vrieniй 1997, kn. III, 6; Gautier 1969, str. 255; Kouroupou & Vannier 2005, str. 56.
  4. ^ „Τή αύτη ήμέρ(α) μνή|μ(η) Είρήν(ης) (μον)αχ(ής) της παντ(ί)μ(ου) (και) αύταδέλφου τ(ής) άγ(ίας) δεσποίνης“ (Kouroupou & Vannier 2005, str. 45, no. 17)
  5. ^ „...της πανεντίμου παντίμου κυράς Θεοδώρας...“, cit. po: Gautier 1985, str. 125, 1863, f. 115'
  6. ^ „τής θείας μου, τής παντίμου“ (Gautier 1969, str. 239, no. 24)
  7. ^ Gautier 1985, str. 124 – 125.
  8. ^ Polemis 1968, str. 75; Gautier 1969, str. 255; Kouroupou & Vannier 2005, str. 56.

Literatura[uredi | uredi izvor]