Pređi na sadržaj

Teorija upravljanja i vezivanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Teorija upravljanja i vezivanja je sintaksička teorija i gramatika sa fraznom strukturom u tradiciji transformacione gramatike koju je prvenstveno razvio Noam Čomski tokom 1980-ih.[1][2][3] Ova teorija predstavlja radikalnu reviziju ranijih teorija,[4][5][6] a kasnije je revidirana u Minimalističkom programu (1995)[7] i nekolicini narednih radova, od kojih je poslednji Tri faktora u dizajnu jezika (2005).[8] Iako postoji mnogo literature o teoriji upravljanja i vezivanja koju Čomski nije napisao, Čomskijevi radovi su imali ključnu ulogu u formulisanju plana rada za istraživanje.

Ovaj naziv se odnosi na dve središnje podteorije u okviru ove teorije: upravljanje, koje predstavlja apstraktni sintaksički odnos koji je između ostalog primenjiv na dodeljivanje padeža; i vezivanje, koje se uglavnom tiče odnosa između zamenica i izraza s kojima su koreferentni. Teorija upravljanja i vezivanja je bila prva teorija zasnovana na modelu jezika po imenu principi i parametri, koji je takođe u osnovi kasnijeg razvoja minimalističkog programa.

Upravljanje[uredi | uredi izvor]

Glavna primena odnosa upravljanja se tiče dodele padeža. upravljanje se definiše na sledeći način:

A upravlja B ako i samo ako

  • A predstavlja upravljač
  • A m-komanduje B i
  • nema barijera između A i B.

Upravljači su glave leksičkih kategorija (V, N, A, P) i flektivne fraze (IP). A m-komanduje B ako A ne dominira B i B ne dominira A i ako prva maksimalna projekcija A dominira B, gde je maksimalna projekcija glave X fraza XP. Na primer, to znači da u sledećoj strukturi A m-komanduje B, ali B ne m-komanduje A:

Barijera se definiše na sledeći način.[9] Barijera je bilo koji čvor Z takav da

  • je Z potencijalni upravljač B
  • Z c-komanduje B i
  • Z ne c-komanduje A.

Odnos upravljanja čii dodelu padeža nedvosmislenom. Sintaksičko stablo ispod ilustruje kako upravljajuće glave upravljaju determinatorskim frazama (DP) i dodeljuju im padeže:

Još jedna važna primena odnosa upravljanja ograničava pojavu i idenditet tragova budući da princip prazne kategorije zahteva da se njima pravilno upravlja.

Vezivanje[uredi | uredi izvor]

Vezivanje se može definisati na sledeći način:

  • Element α vezuje element β ako i samo ako α c-komanduje β i ako su α i β koreferentni.

Razmotrite rečenicu "Johni saw hisi mother", koja je ispod predstavljena pomoću jednostavnog sintaksičkog stabla.

Imenička fraza (NP) "John" c-komanduje "his" jer S, prvi roditelj NP, sadrži "his". "John" i "his" su takođe koreferentni (referišu na istu osobu), te stoga "John" vezuje "his".

S druge strane, u negramatičnoj rečenici "*The mother of Johni likes himselfi", "John" ne c-komanduje "himself", tako da između njih ne postoji odnos vezivanja uprkos tome što su koreferentni.

Važnost vezivanja se vidi u gramatičnosti i negramatičnosti sledećih rečenica:

  1. *Johni saw himi.
  2. Johni saw himselfi.
  3. *Himselfi saw Johni.
  4. *Johni saw Johni.

Veziovanje se koristi uz posebne principe vezivanja da bi se objasnila negramatičnost iskaza 1, 3, i 4. Ta pravila se nazivaju princip vezivanja A, princip vezivanja B i princip vezivanja C.

  • Princip A: anafora (povratna ili uzajamna, poput "each other") mora biti vezana u svojoj upravljajućoj kategoriji (jednostavno rečeno, u klauzi).

Pošto "himself" nije c-komandovano od strane reči "John" u rečenici [3], princip A je prekršen.

  • Princip B: zamenica mora biti slobodna (tj. nevezana) unutar svoje upravljajuće kategorije (jednostavno rečeno, unutar klauze).

U rečenici [1], "John" vezuje "him", što krši princip B.

  • Princip C: R-izraz (referencijalni izraz) mora biti slobodan (tj. nevezan). Za razliku od zamenica i anafora, referencijalni izrazi (e.g. "the dog" or "John") nezavisno referišu, tj. upućuju, na entitete u svetu.

U rečenici [4], prva instanca reči "John" vezuje drugu i time krši princip C.

Primetite da principi A i B upućuju na "upravljajuće kategorije"—domene koji ograničavaju obim vezivanja. Definicija upravljajuće kategorije izložena u Predavanjima o upravljanju i vezivanju[1] je složena, ali upravljajuća kategorija je u većini slučajeva minimalna klauza ili složena NP.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Chomsky, Noam (1981). Lectures on Government and Binding: The Pisa Lectures. Mouton de Gruyter. 
  2. ^ Chomsky, Noam (1982). Some Concepts and Consequences of the Theory of Government and Binding. Linguistic Inquiry Monograph 6. MIT Press. 
  3. ^ Chomsky, Noam (1986). Barriers. Linguistic Inquiry Monograph 13. MIT Press. 
  4. ^ Chomsky, Noam (1957). Syntactic Structures. Mouton de Gruyter. 
  5. ^ Chomsky, Noam (1965). Aspects of the Theory of Syntax. MIT Press. 
  6. ^ Chomsky, Noam (1970). „Remarks on nominalization”. Ur.: Jacobs, R.; Rosenbaum, P. Reading in English Transformational Grammar (PDF). Waltham. str. 184—221. 
  7. ^ Chomsky, Noam (1995). The Minimalist Program. MIT Press. 
  8. ^ Chomsky, Noam (2005). „Three Factors in Language Design”. Linguistic Inquiry. 36: 1—22. doi:10.1162/0024389052993655. 
  9. ^ Haegeman 1994, Minimality.

Literatura[uredi | uredi izvor]