Tetroda
Tetroda je vrsta elektronske cijevi sa četiri elektrode smještene u stakleni ili metalni balon sa vakuumom. Zagrijana katoda emituje elektrone, koji idu prema pozitivnoj anodi.
Prva rešetka, koja se nalazi između katode i anode omogućuje regulaciju struje u cijevi, i njenu upotrebu u ulozi pojačavača ili prekidača. Druga rešetka služi za smanjenje kapaciteta anoda-prva rešetka, i time omogućuje pojačavanje signala visokih frekvencija bez ulaska u samooscilacije.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Za istorijat, pogledati članak Elektronska cijev.
Način rada i opis[uredi | uredi izvor]
Trioda je imala zadovoljavajuće karakteristike za neke namjene, ali postojali su i nedostaci: relativno mali faktor pojačanja i slab rad na visokim frekvencijama (zbog relativno velikog kapaciteta anoda-rešetka). Da bi se ove slabosti otklonile, proizvedene su tetrode kod kojih je dodata i druga rešetka (zaštitna rešetka, engl. screen grid, oznaka G2) u prostoru između anode i prve rešetke.
Pošto je druga rešetka bila pod pozitivnim naponom (ali obično uzemljena za naizmjenični signal preko kondenzatora), kapacitet anoda-prva rešetka je opao skoro na nulu i omogućeno je pojačavanje signala mnogo viših frekvencija nego kod triode, bez ulaska u samooscilacije. Druga prednost tetrode je bio viši faktor pojačanja, zbog znatno smanjenog uticaja anodnog napona na prvu rešetku.
Nažalost, sa uvođenjem druge rešetke uveden je i jedan problem. Elektroni velike brzine bi pri udaru u anodu izbacivali iz nje sekundarne elektrone, koji bi često završavali na drugoj rešetki. Ovo je povišavalo struju druge rešetke, smanjivalo faktor pojačanja tetrode i dovodilo do izobličenja signala. U ekstremnim slučajevima, ovo je moglo dovesti i do rastapanja druge rešetke uslijed prevelike temperature.
Za pojačavanje snage često je korištena i varijacija tetrode nazvana mlazna tetroda (engl. beam tetrode).
Primjena[uredi | uredi izvor]
Elektronske cijevi tetrode su korištene u elektronici, uglavnom za visokofrekventno pojačanje.
Strujno-naponske karakteristike[uredi | uredi izvor]
Za određivanje radne tačke triode su se koristile strujno-naponske karakteristike koje je obezbjeđivao proizvođač cijevi.
One su prikazivale zavisnost anodne struje Ia o naponu anode (Va ili Ua) i prve rešetke (Vg1 ili Ug1) i druge rešetke (Vg2 ili Ug2).
Na grafu je prikazana karakteristika za stalni napon druge rešetke Ug2 od 250 V. Može se vidjeti da pri malim anodnim naponima Ua, dolazi do odlaska priličnog broja elektrona na drugu rešetku, pa karakteristika ima takozvano tetrodno udubljenje.
Pri višim anodnim naponima, ovo sve manje dolazi do izražaja, jer pozitivnija anoda sve jače privlači sekundarne elektrone. Ipak, na ovo se mora obratiti pažnja pri većim izmjeničnim naponima na anodi.
Simbol[uredi | uredi izvor]
Simbol tetrode je prikazan na slici, sa indirektno grijanom katodom.
-
Simbol vakuumske tetrode.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Elektronska cijev
- Elektronika
- Dioda
- Trioda
- Pentoda
- Heksoda
- Heptoda
- Oktoda
- Katodna cijev
- Tranzistor
- Radio
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill. ISBN 978-0-02-800409-9. str. 299-300.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Electronic Devices, 6th edition, Thomas L. Floyd, Prentice Hall. ISBN 978-0-13-028484-6.
- Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/McGraw-Hill. ISBN 978-0-02-800409-9.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Tehnički podaci za sve vrste elektronskih cijevi
- Kako rade elektronske cijevi (engleski)
- Projekti sa elektronskim cijevima. Šeme, uputstva.
- Razni audio projekti sa cijevima.
| Državne | |
|---|---|
| Ostale | |
