Pređi na sadržaj

Til Ojlenšpigel

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Til Ojlenšpigel (nem. Till Eulenspiegel) (Knajtlingen, kraj XIII ili početkom XIV v. – Meln kraj Libeka, 1350g.), narodni lakrdijaš ali i junak, legendarni lik starije njemačke književosti. Najstarije izdanje koje govori o zgodama Tila Ojelenšpigela datuje iz 1515.g. u Štrasburgu pod naslovom „Ein kurtzweilig lesen von Dyl Vlenspiegel “. [1] (jezik: engleski)[1][2]

Biografija

[uredi | uredi izvor]

Rođen je, kako se pretpostavlja, krajem XIII ili početkom XIV v. Još malog, zbog lijenosti i nestašluka, otac tjera iz kuće. Od tada počinje njegov bogati avanturistički put. On kreće po njemačkim gradovima i zbija nadahnute, i za pamćenje, šale i neobične zgode. Ojelenšpigel je vedra priroda, nemiran duh, vragolan, šaljiv, podrugljiv, spretan i prepreden. On podvaljuje trgovcima, nadmudruje sveštenike. Zdravom seljačkom mudrošću on izlazi na kraj sa plemstvom. On je imaginarni narodni junak, u stvari jedini koji obilato nadomješta svu nemoć malog čovjeka pred bahatim gospodarima. U vremenu kada građanski stalež sa nadmenošću gleda na seljake, on ih izvrgava smjehu. Ime Ojlenšpigel je dobio od riječi Ojle (nem. Eule) što znači sova i špigel (nem. Spiegel) što znači ogledalo, što bi u prenesenom značenju trebalo da podsjeća da čovjek u ogledalu ne vidi svoje mane baš kao ni sova svoju ružnoću. Bio je omiljen lik u Njemačkoj, ali i u Poljskoj među Flamancima. Značajno je uticao i na nastanak sličnih junaka i u drugim književnostima. U južnoslovenskoj literaturi nastao je njegovim uticajem Petrica Kerenpuh. Zgode Ojlenšpigela se prevode na sve jezike svijeta pa i na latinski. Belgijski pisac Šarl de Koster napisao je Tejl Ajlenspihela, svoju verziju Ojlenšpigela Tejl Ajlenspihel, narodnog junaka koji se bori za slobodu i čiji je otac spaljen kao jeretik. Gerhart Hauptman objavio je 1918.g. satiričnu poemu „Till Eulenspiegel“, a Rihard Štraus je na temu Ojelenšpigela komponovao simfonijsku poemu „Till Eulenspiegel lustige Streiche“. Od imena Ojlenšpigel nastala je i francuska riječ fr. espiegle, što znači vragolast, nestašan, šaljivčina. Umro je u Melnu kraj Libeka 1350g.[1].[2]

Istina

[uredi | uredi izvor]

Ni danas se još ne zna zasigurno da li je Til Ojlenšpigel autentična ličnost ili ličnost izmišljena za potrebe književnosti i oduška malog narodnog čovjeka.[1]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.
  2. ^ a b Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959.g.

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]