Todor Kobliška
Todor Kobliška | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Dubrovnik, Habzburška monarhija |
Mesto smrti | Niš, Kraljevina Srbija |
Naučni rad | |
Polje | Književnost |
Institucija | Prva niška gimnazija Stevan Sremac |
Poznat po | „Rečnik misli i izreka” |
Todor Kobliška (Dubrovnik, 1867) nišlija slovačkog porekla, jedan od najistaknutijih intelektualaca u Srbiji na prelazu devetnaestog u dvadeseti vek, profesor Prve niške gimnazije za latinski, grčki jezik i književnost, srpski i nemački jezik, jedan od članovima redakcije časopisa „Gradina” (koji i danas izlazi u Nišu), sve do pogibije u Prvom svetskom ratu. Nosilac je ordena „Svetoga Save”, pisac knjige „Rečnik misli i izreka”, sa preko 10.000 sentenci preko hiljadu književnika, filozofa, naučnika, političara, vojskovođa i drugih velikana.[1]
Život i karijera[uredi | uredi izvor]
Rodio se u Dubrovniku 1867. godine u porodici Kobliška, od oca Jozefa, rodom iz Moravske u Slovačkoj, priznatog vojni hirurga u Dubrovniku, i majke rođene dubrovčanke Ane Žakerija.
Maturirao je u dubrovačkoj gimnaziji 1884. godine. i baš u tu vreme, doživeti prvi susret, sa Srbijom, u kojoj će kasnije provesti najveći deo života. U Beču je započeo studije, koje nije okončao. Godine 1891. godine upisao studije jezika na Filozofskom fakultetu Visoke škole u Beogradu, i diplomirao 1895. godine. Iste godine odlukom Ministarstva prosvete i crkvenih dela postavljen je za predavača u Prvoj niškoj muškoj gimnaziji, gde je zvanje suplenta stekao 1898. godine. Nakon položenog stručnog ispita 1901. godine, stekao je zvanje profesora za latinski i grčki jezik i književnost, srpska i nemački jezik.
Sa svojim poliglotskim znanjem Todor Kobliška se brzo uklopio u intelektualni krug, i mešoviti život tadašnjeg varoškog života u Nišu, koji je činila mešavina orijentalnog i nadirućeg evropskog. Tako da je:
„ | Visoki i naočiti Kobliška lako prihvatio i srpski varoške navike: sedenje u kafanama uz malo pića i mnogo razgovora, od bezazlenih ćaskanja do bučnih i žučnih rasprava o „svetskim” temama. | ” |
Života u Nišu motivisao je Koblišku da i zvanično zatraži prevođenje iz austrougarskog u srpsko podaništvo. Dobio ga je, zajedno sa Svedočanstvo Ministarstva unutrašnjih dela od 3. novembra 1898 . godine, u kome piše:
„ | Svedočanstvo Todoru Kobliški, nastavniku Niške gimnazije, rodom iz Dubrovnika u Dalmaciji i Austrougarskoj...kojim se on ima od dana...položene zakletve smatrati za urođenog sožitelja srpskog. | ” |
Godine 1898. godine, Kobliška je u niškoj Sabornoj crkvi, po pravoslavnom obredu, stupio u brak sa Katicom Nikolić, rodom iz Kovina (koja je za to vreme bila obrazovanija devojka). U braku se rodio sin Dušan koji je bio jedan od najstarijih školovanih građevinskih inženjera u Južnoj i istočnoj Srbiji.
Poginuo je tokom Prvog svetskog rata.
Delo[uredi | uredi izvor]
Bio je jedan osnivač i član redakcije, časopisa „Gradina”, osnovane 1900. godine u Nišu. Bio je to prvi književni časopis na užem području Balkana, i sigurno prvi koji je redovno objavljivao prevode dela najuglednijih evropskih pisaca s početka 20. veka. Jedan od najzaslužnijih bio Todor Kobliška, koji je u redakciji (koju su činili Milan Banić, Jeremija Živanović, Milan Kostić i Svetozar Obradović, kao vlasnik), bio urednik rubrika za stranu književnost. Najveći broj Kobliškinih objavljenih tekstova bili su prevodi sa francuskog, italijanskog, nemačkog, latinskog.[2][3]
Nagrade[uredi | uredi izvor]
Za kulturni i prosvetni rad nagrađen je:
- 1911. Orden Svetog Save
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Prva niška gimnazija Stevan Sremac
- Progon učitelja u Nišu za vreme bugarsko-nemačko-austrougarske okupacije
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Vidanović, Sava. „Dubrovački Slovak sa Ordenom Svetog Save”. Sava Vidanović, Niš, 2011. Pristupljeno 26. 10. 2016.
- ^ Pejčić, Jovan (1996), Gradina 1900–1901. U kontekstu srpske književne periodikena prelomu vekova, Gradina 31(11/12): 37–46.
- ^ Penčić, Sava (1996), Niški književni časopis „Gradina“ sa početka ovog veka, Gradina 31(11/12): 6–36.