Pređi na sadržaj

Topovsko meso

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Topovsko meso je neformalni, pogrdni izraz za borce koje vlada ili vojna komanda smatra ili tretira kao potrošni materijal pred neprijateljskom vatrom. Termin se generalno koristi u situacijama u kojima su borci primorani da se bore sa beznadežnim izgledima (sa predznanjem da će pretrpeti izuzetno velike žrtve) u nastojanju da postignu strateški cilj; primer je rovovsko ratovanje iz Prvog svetskog rata. Termin se takođe može koristiti (donekle pejorativno) da bi se razlikovala pešadija od drugih snaga (kao što su artiljerijske trupe, vazduhoplovstvo ili mornarica), ili da bi se razlikovali potrošni niskoklasni ili neiskusni borci od vojno vrednijih veterana.

Termin potiče od krmiva, kao hrane za stoku. Vojnici su metaforična hrana za neprijateljsku artiljerijsku vatru.[1]

Poreklo

[uredi | uredi izvor]

Koncept vojnika koji nije ništa više od "hrane" koju treba konzumirati u borbi, datira najkasnije iz 16. veka. Na primer, u drami Vilijama Šekspira Henri IV, deo prvi postoji scena u kojoj princ Henri ismejava jadnu grupu vojnika Džona Falstafa. Falstaf odgovara princu Henriju ciničnim referencama na barut i bacanje tela u jame masovnih grobnica, govoreći da su njegovi ljudi „dovoljno dobri za bacanje; hrana za prah, hrana za prah; napuniće jamu kao i bolji [muškarci]...."

Prvu potvrđenu upotrebu izraza „topovsko meso“ dao je francuski pisac Fransoa-Rene de Šatobrijan. U svom antinapoleonovskom pamfletu „De Bonaparte et des Bourbons“, objavljenom 1814. godine, kritikovao je ciničan odnos prema regrutima koji je preovladavao na kraju Napoleonove vladavine: „ On en était venu à ce point de mépris pour la vie des hommes et pour la France, d'appeler les conscrits la matière première et la chair à canon "—"prezir života ljudi i same Francuske došao je do tačke da se vojni obveznici nazivaju 'sirovim materijalom' i ' topovskim mesom'."[2]

Termin se pojavio u engleskom prevodu priče koju je napisao Hendrik Savjest, koju je prevela gospođa Egvit koja je objaveljna u Janesville Gazette, Viskonsin, 1854. godine.[3] Kasnije se pojavio u The Morning Chronicle, London 1861. godine[4] i popularizovan je tokom Prvog svetskog rata.[5]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ See, e.g., „American Heritage Dictionary of the English Language”. education.yahoo.com. Yahoo! Search. Arhivirano iz originala 2011-06-06. g. 
  2. ^ "De Buonaparte et des Bourbons" — full text in the French Wikisource.
  3. ^ „Blind Rosa by Henkirk Conscience (1854) - early use of term "cannon fodder". Janesville Daily Gazette. 1854-03-18. str. 1. Pristupljeno 2019-10-08. 
  4. ^ „Russia & Finland - early use of term "cannon fodder". The Morning Chronicle. 1861-05-08. str. 5. Pristupljeno 2019-10-08. 
  5. ^ How World War I gave us 'cooties', Jonathan Lighter, cnn.com, June 25, 2014. Accessed on line July 20, 2015.