Pređi na sadržaj

Трбушаста ћелавица

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Trbušasta ćelavica
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Divizija:
Klasa:
Red:
Porodica:
Rod:
Vrsta:
L. utriforme
Binomno ime
Lycoperdon utriforme
(Bull.) (1791)[1]
Sinonimi

Calvatia utriformis (Bull.) Jaap. (1918)
Handkea utriformis (Bull.) Kreisel (1989)[2]

Trbušasta ćelavica (lat. Lycoperdon utriforme) je prilično krupna gljiva iz roda puhara. Široko je rasprostranjenja u umerenom pojasu severne hemisfere, a pronađeni su primerci i u Australiji, Novom Zelandu i Čileu. Izrazito heliofilna vrsta: raste na dobro osunčanimtravnatim površinama pre svegapašnjacima. Najčešće odabire peskovito tlo, a češća je u planinama nego u ravnici. Javlja se s leta i u jesen najčešće u grupama od nekoliko jedinki. Jestiva vrsta.

Opis plodnog tela[uredi | uredi izvor]

Plodno telo je okruglasto i postavljeno na dršku koja se sužava visine i širine do 15 cm. Podseća na obrnutu krušku širih dimenzija. Peridijum je beličast (kasnije braon boje), piramidalno ispucao. Zvezdasto se otvara počev od vrha i delimično dezintegriše. Gleba je u početku beličasta, kasnije žućkasta do maslinasta, a na kraju smeđa i puna spora. Subgleba je od glebe jasno odvojena suvom opnom.

Mikroskopija[uredi | uredi izvor]

Spore su ogruglaste i glatke, veličine 4-5µm.

Otisak spora[uredi | uredi izvor]

Otisak spora je smeđe nijanse.

Jestivost[uredi | uredi izvor]

Jestiva je samo gleba i to samo do momenta do je gljiva mlada odnosno dok je na poprečnom preseku bele boje. Kasnije kad unutrašnjost požuti više nije jestiva. Prilikom korišćena potrebno je odstraniti dršku i oguliti obe ovojnice. Ipak određena antibiotička dejstva.

Slične vrste[uredi | uredi izvor]

Brojne vrste puhara na oko i po opisu odgovaraju izgledu trbušaste ćelavice poput Calvatia cyathiformiss, C. booniana i C. pachyderma. C. cyathiformiss ima roze glebu. Od ostale dve vrste se dosta teže razlikuje i potrebno je iskustvo kao pregled spora na mikroskopu.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Names Record”. Index Fungorum. Pristupljeno 2017-09-29. 
  2. ^ „GSD Species”. Species Fungorum. Pristupljeno 2017-09-29. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Gljive Srbije i zapadnog Balkana. Uzelac B. BGV Logic Beogad, 2009.
  • Mushrooms. Phillips R. Macmillan London, 2006
  • Koja je ovo gljiva? prepoznavanje, sakupljanje, upotreba.Flik M. Marso Beograd, 2010
  • Atlas gljiva. Giuseppe P. Prosvejta Zagreb, 1997

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]