Ugao kvašenja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ugao kvašenja θ između površine čvrste faze i tangente na slobodnu površinu tečnosti u tački kontakta sa površinom čvrstog tela

Ugao kvašenja karakteriše granicu čvrste, tečne i gasovite faze. Ugao kvašenja zavisi od sila kohezije i adhezije koje deluju na molekule tečnosti u blizini čvrste faze. Adhezione sile deluju između molekula tečnosti i molekula čvrstog tela, a kohezione sile se javljaju između molekula unutar tečnosti. Njihovi intenziteti zavise od vrste tečnosti i prirode čvrstog materijala.

Kohezione sile su usmerene ka unutrašnjosti tečnosti a adhezione ka površini čvrste faze. Njihova rezultanta određuje da li tečnost kvasi ili ne kvasi čvrstu podlogu (zid suda). Ako su kohezione sile jače od adhezionih sila tečnost formira kapljicu na površini čvrste podloge i ne kvasi zid suda. Ako su adhezione sile jače tečnost se razliva po površini podloge i kažemo da kvasi zid suda. Ugao koji se javlja između i zida suda i tangente na slobodnu površinu tečnosti u tački gde slobodna površina tečnosti dodiruje zid suda, naziva se ugao kvašenja.[1]

Tipični uglovi kvašenja[uredi | uredi izvor]

Ugao kvašenja je izuzetno osetljiv na nečistoće. Prisustvo oksidnog sloja ili nečistoća na površini čvrstog tela može znatno da poveća ugao kvašenja. Ako čvrsta površina jako privlači molekule tečnosti onda će se kap tečnosti potpuno raširiti po površini i tada je ugao kvašenja približno 0°, na primer voda na metalnim ili keramičkim površinama.[2]

Ako je ugao kvašenja između vode i čvrste podloge manji od 90° onda se čvrsta površina smatra hidrofilnom,[3]a ako je ugao kvašenja veći od 90° kažemo da je čvrsta površina hidrofobna.

Visoko hidrofobne površine imaju ugao kvašenja približno 120° a neke izuzetno hrapave površine, zbog prisustva vazdušnih džepova ispod kapljice vode, imaju ugao kvašenja i preko 150°.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Radivojević B. Janjić J. Pavlov M. , Fizika sa zbirkom zadataka i priručnikom za laboratorijske vežbe za drugi razred srednje škole, ZUNS. . Београд. 1999. pp. 59. ISBN 978-86-17-07394-5. 
  2. ^ Zisman, W.A. (1964) F.Fowkes, ed. Contact angle, Wettability, and Adhesion. ACS. str. 1-51.
  3. ^ Förch et al., str. 471.

Literatura[uredi | uredi izvor]