Pređi na sadržaj

Udruženje lekara vazduhoplovne medicine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Udruženje lekara vazduhoplovne medicine (Aerospace Medical Association AsMA) vodeće je profesionalno udruženje u oblasti vazduhoplovstva, astronautike i medicine zaštite životne sredine, osnovano 1929. godine pod vođstvom doktora Luisa H. Bauera, prvog medicinskog direktora Odeljenja za aeronautiku Ministarstva trgovine SAD (koje je kasnije postalo FAA), sa ciljem da omoguće „širenje informacija koje će poboljšati efiksanost njihovih specijalizovanih veština... dajući time veću garanciju bezbednosti kako javnosti tako i pilotu; i obezbede sarađnju...i unapređuju razvoj aeronautike u Sjedinjenim Američkim Državama".[1]

Od prvog organizacionog sastanka održanog 1929. godine, na kome je bilo prisutno 29 vazduhoplovnomedicinskih stručnjaka, Udruženje je naraslo do sadašnjeg članstva koji broki preko 2.200 članova iz preko 70 zemalja sveta ( koje čine oko 25% članstva izvan Sjedinjenih Američkih Država)

Članovi udruženja danas su specijalisti hiperbarične i vazduhoplovne medicine, naučnici raznih struka, medicinske sestre, fiziolozi i istraživači iz celog sveta.[2]

Misija[uredi | uredi izvor]

Misija Udruženje lekara vazduhoplovne medicine je da primeni i unapredi naučna znanja u oblasti promocije i poboljšanja zdravlja, bezbednost i učinka svi aktera koji su uključeni u vazduhoplovstvo i srodne aktivnosti.

Ciljevi[uredi | uredi izvor]

 Godine 1942. ova neprofitna organizacija, čpostavila je sledeće ciljeve:

Unapređenje nauke i veština vazduhoplovne medicine, kroz:

  • stimulisanje istraživanja i proučavanja;
  • širenje znanja iz ove oblasti.

Uspostavljanje i održavanje saradnje između medicinskih i drugih nauka koje se bave razvojem i napretkom vazduhoplovstva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kako je tokom i nakon Prvog svetskog rata, avijacija brzo rasla širom sveta. sredinom 1920-ih, vlada Sjedinjenih Američkih Država je formirala organizaciju za regulisanje ove oblasti., prvobitno nazvanu Aeronautički ogranak Ministarstva trgovine, koji je kasnije postao Uprava za civilnu aeronautiku. Prvi medicinski direktor novoosnovanog ogranka posto je Luis H. Bauer, zaljubljenik u letenje, koji je dao je ostavku na svoju dužnost u američkoj vojsci, da bi bio postao vladini lekar za u oblasti vazduoplovne medicine.

Na Bauerovu inicijativu 15. decembra 1928. godine, 29 „avijacijskih lekara“ sastalo se u kancelariji dr. Bauera da razgovara o formiranju novog udruženja specijalista za vazduhoplovnu medicinu. Nakon ovog sastanka prvi pomoćnik sekretara za aeronautiku Ministarstva trgovine, izradio je nacrt statuta i drugih podzakonskih akata. U ovim dokumentima naglašava se američki karakter grupe i ciljovog udruženja kojiji je trebalo da bude...promovisanje interesa onih lekara u Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim ostrvskim posedima koji su zaduženi za odabir letačkog osoblja, kako komercijalnog tako i vojnog vazduhoplovstva, i širenje preko svojih nekoliko agencija informacija koje će poboljšati tačnost njihove specijalizovanih veština; uspostavljanje praćenja pojedinaca za koje su odgovorni njegovi članovi, čime se pruža veća garancija bezbednosti kako javnosti tako i pilotima; kroz saradnjuu sa svim legitimnim vazduhoplovnim aktivnostima na unapređenju napretka aeronautike u Sjedinjenim Američkim Državama. Kasnije se obim delovanja udruženja iz SAD proširio i na nemedicinsko osoblje ali i međunarodne kolege.[3]

Prvi godišnji sastanak AsMA održan je u Detroitu, 7. i 8 .oktobra 1929. godine, u godini koja je bila uspešna za avijaciju: nekoliko nedelja ranije, probni pilot Džejms H. Dulitl završio je prvi „slepi“ (instrumentalni) let, a 5 meseci pre toga, Vili Nojenhofen je pilotirao Junkersom Ju 49 do 41.000 stopa koristeći kabinu pod pritiskom.

Na osnivačkom sastanku članstvo je usvojilo statut i podzakonski akt, a prisutni su za prvog predsednika izabrali dr Luisa Bauera.

Udruženje vazduhoplovnih lekara je polako raslo. Godine 1935. održan je godišnji sastanak u San Antoniju, Teksas, koji je u zborniku dao vojni aspekt. Prisutni su posetili Vazduhoplovnu medicinsku školu Vojnog vazduhoplovstva i Školu za obuku letenja na Rendolf Fildu. Grupa je takođe usvojila rezoluciju kojom se poziva Kongres i Ratno ministarstvo da prime letačke lekare u američku vojsku i mornaricu na obuku iz letenja, uz obrazloženje dr Ralfa da „vazduhoplovni lekari ne mogu ostati na zemlji i teoretisati…“.

Prvi „međunarodni sastanak“ održan je 1936. godine uz prisustvovu 20 članova iz drugih zemalja i Sjedinjenih Američkih Država.

Kada je izbio Drugi svetski rat, ukupno članstvo se povećalo sa 333 na preko 3.000.

Posle rata pridružilo se još više međunarodnih članova, a 1947. ime udruženja je promenjeno iz Aeromedicinsko udruženja Sjedinjenih Država u Aeromedicinsko udruženje, što je trebalo da odražava međunarodni karakter njenog članstva, koji se vremenom samo povećavao.

Godine 1948. održan je godišnji sastanak u Torontu, Kanada, uz naglašenu i rastuću raznolikost članova udruženja.[4]

Izdavaštvo[uredi | uredi izvor]

Aerospace Medicine and Human Performanc[uredi | uredi izvor]

Udruženje lekara vazduhoplovne mesečno izdaje recenzirani časopis, Aerospace Medicine and Human Performanc (AMHP), ranije Aviation, Space, and Environmental Medicine, preko koga udruženje ostvaruje kontakt sa lekarima, naučnicima o životu, bioinženjerima i medicinskim specijalistima koji rade kako u osnovnim medicinskim istraživanjima tako i u oblasti njihove kliničke primene.[5]

Časopis objavljuje približno 10 članaka mesečno, uključujući istraživanja, recenzije, izveštaje o slučajevima i kratke komunikacije.

To je najkorišćeniji i najcitiraniji časopis u svojoj oblasti, koji se distribuira u više od 80 zemalja.

Open Access, Aerospace Medicine and Human Performance[uredi | uredi izvor]

Kao odgovor na potrebu da neki autori objavljuju svoje radove udruženje izdaje časopis otvorenog pristupa pod nazivom Open Access, Aerospace Medicine and Human Performance u kome nudi autorima da objavljuju u otvorenom pristupu članke bez naknade, osim primenljivih naknada. Autorima je omogućeno da slobodno objave svoj prihvaćeni rukopis u institucionalnom repozitorijumu bez plaćanja bilo kakve naknade. Tradicionalno objavljeni članci su besplatni na mreži nakon jednogodišnjeg embarga. Potom ostaju slobodni 5 godina. Zatim se vraćaju na pay-per-view, ali su uvek dostupni i pretraživi na mreži preko portala Business portal for publishers client access to IT system Ingenta.[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hallion RP. The 1999 Louis H. Bauer Lecture: aerospace medicine nears the millenium [sic]: adaptation, anticipation, and advancement. Aviation, Space, and Environmental Medicine. 70 (11): 1117—1124. 1999.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  2. ^ Huerta, M., Headquarters, F.A.A., & Huerta, D. A. (2012). Aerospace Medical Association.
  3. ^ Bauer LH. Aero Medical Association: 20 years of history, from the Aerospace Medical Association Archives in the Wright State University Library Special Collections, Box 14B, File 1. Dayton (OH): Wright State University; n.d
  4. ^ Benford RJ. Doctors in the sky: the story of the Aero Medical Association. Springfield (IL): Charles C. Thomas, Publisher; 1955.
  5. ^ a b „AMHP Journal”. www.asma.org. Pristupljeno 20. 6. 2024. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  1. Peyton G. Fifty years of aerospace medicine: its evolution since the founding of the United States Air Force School of Aerospace Medicine in January 1918. AFSC Historical Publications Series No. 67-180. Wright-Patterson AFB (OH): School of Aerospace Medicine; 1968.
  2. Poos EE. The birth of the Aero-Medical Association, from the Aerospace Medical Association Archives in the Wright State University Library Special Collections, Box 32C, File 1. Dayton (OH): Wright State University; n.d.
  3. Proceedings of first Annual Meeting of the Aero Medical Association of the United States. Journal of Aviation Medicine. 1 (1): 51—59. 1930.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]