Ulica kralja Milutina (Beograd)
Ulica
kralja Milutina | |
---|---|
Opština | Vračar |
Početak | Krunska ulica |
Kraj | Pasterova ulica |
Dužina | 1100 m |
Stvorena | 1872 |
Nazvana | 1992 |
Stari nazivi | Ulica Orlovića, Milutinova,Cara Haila Selasija |
|
Ulica kralja Milutina je ulica na Vračaru, u Beogradu. Prostire se od Krunske ulice do Pasterove ulice. Ulica je dobila naziv po srpskom kralju Stefanu Urošu II Milutinu Nemanjiću, mlađem sinu Uroša I i Jelene Anžujske.
Ulica je dugačka 1100 metara.
Ime ulice
[uredi | uredi izvor]Ulica kralja Milutina se pružala od Tiršove ulice do Bulevara kralja Aleksandra (1896—1931).
Pređašnji nazivi:
- Orlovića (1872—1896) - deo od Tiršove do ulice Kralja Milana;
- Milutinova (1872—1896) - deo od ulice Kralja Milana do Bulevara kralja Aleksandra.
Potonji nazivi:
- Kralja Milutina (1931—1972) - deo od Tiršove do Krunske ulice;
- Dr Kestera (1931—1958) - deo od Krunske ulice do Bulevara kralja Aleksandra.
Sadašnje ime je dobila 1992. godine.[1]
Ulicom kralja Milutina
[uredi | uredi izvor]U ulici kralja Milutina nalaze se mnogobrojni objekti proglašeni za spomenike kulture, kao i mnoge značajne institucije.
br. 5
Dom braće Krstić, sagrađen je krajem 19. veka. U ovoj zgradi rođeni su poznati arhitekti Petar i Branko Krstić. Pripadali su grupi arhitekata modernog pravca. [2]
br. 10
Osnovna škola „Vladislav Ribnikar”
br. 25
Zgrada Državne hemijske laboratorije predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture. Podignuta je 1882. godine. [3]
br. 33
Kuća Josifa Šojata predstavlja jedno od značajnih ostvarenja arhitekte Milana Zlokovića. Građena je u periodu od 1926. do 1927. godine i uvrštena u spomenik kulture Srbije. [4]
br. 52
Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju "Prof. dr Cvetko Brajović"osnovan je 1971. godine. Bavi se prevencijom, dijagnostikom, habilitacijom i rehabilitacijom dece i odraslih osoba sa različitim teškoćama u psihofiziološkom i govorno-jezičkom funkcionisanju.[5]
Susedne ulice
[uredi | uredi izvor]Galerija
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Leko, Milan (2003). Beogradske ulice i trgovi. Beograd: ZUNS. ISBN 86-17-10816-9.
- ^ „Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda”.
- ^ „Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd”.
- ^ Vicić, Snežana (2008). Dobro došli na Vračar. Beograd. str. 80. ISBN 978-86-908515-4-6.
- ^ „Zavod za psihofiziološke poremećaje i govornu patologiju"Prof. dr Cvetko Brajović"”.