Pređi na sadržaj

Uništavanje lekova

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Uništavanje lekova, koje podrazumeva i uništavanje ambalaže, vrši se do oblika neškodljivog po život i zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Uništavanje lekova podrazumeva prevođenje lekova namenjenih uništavanju propisanim metodama u supstance neškodljive po život i zdravlje ljudi i životnu sredinu. Paralelno sa uništavanjem lekova radi se i reciklaža ili uništavanje ambalaže, koje podrazumeva dekontaminaciju ambalaže propisanim metodama i njeno uništavanje fizičkim sredstvima, odnosno uklanjanje pretvaranjem u oblike upotrebljive za reciklažu materijala, odnosno industrijsku preradu. Pritome treba imati u vidu da se uništava samo ambalaža koja se ne može pretvoriti u oblik pogodan za industrijsku preradu, odnosno reciklažu materijala nakon dekontaminacije.[1]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Lekovima može biti potrebno mnogo godina da se razgrade i zato dugo opstanu u okruženju. Mnogi lekovi se sada mogu otkriti na niskim nivoima u životnoj sredini.

Da bi se sprečila nepotrebna kontaminacija životne sredine, lekovi se ne bi trebalo tretirati kao opšti otpad. Nisu pogodni za deponiju i ne treba ih sipati u lavabo, ispirati u toalet ili na drugi način dozvoliti da uđu u podzemne vode.

Jedini bezbedan i prihvaćen metod uništavanja farmaceutskog otpada je spaljivanje na visokim temperaturama

Jedini trenutno bezbedan i prihvaćen metod odlaganja farmaceutskog otpada je spaljivanje na visokim temperaturama. Ova vrsta spaljivanja je specijalizovana i mora da bude sprovedena od strane ovlašćenog izvođača radova za upravljanje otpadom.

Potrošače sa neželjenim lekovima treba ohrabriti da ih vrate u najbližu lokalnu apoteku na odlaganje preko Programa vraćanja neželjenih lekova.

Ovlašćena lica treba da koriste metod odlaganja otpada za lekove sa spiska koji je siguran i ekološki prihvatljiv. Lekovi se mogu tretirati kao medicinski otpad i odlagati na ovaj način ako je to u skladu sa najboljom bezbednosnom i ekološkom praksom

Postupak uništavanja[uredi | uredi izvor]

Za uništavanje lekova koriste se fizičke, hemijske, fizičko-hemijske i druge odgovarajuće metode zasnovane na dostignućima savremene nauke i tehnologije, čiji izbor i primena zavise od fizičko-hemijskih i drugih svojstava lekova koji se uništavaju.

Navedene metode se primenjuju i za uništavanje ambalaže, osim kada je moguće korišćenje ambalaže u procesu reciklaže i industrijske prerade uz odgovarajuće postupke.

Uništavanje lekova i ambalaže vrši se samo ako se:

  • njihovom upotrebom kao proizvoda stvaraju stabilna, netoksična jedinjenja bez kancerogenog, teratogenog, mutagenog dejstva ili uticaja na sposobnost reprodukcije (plodnost)
  • prilikom uništavanja datom metodom ne razviju toksične materije ili drugi štetni gasovi i isparenja čije bi dejstvo ili koncentracija ugrozila život ili zdravlje ljudi ili štetno uticala na životnu sredinu.
Preporučeni načini odlaganja lekova
Mala količina Umerena količina Velika količina
Primer 1-2 ampule ili nekoliko tableta više paketa ampula, tableta ili boca tečnosti mnogo paketa ampula, tableta ili boca tečnosti
Ustanova medicinska praksa, veterinarska praksa, stomatolog javna apoteka bolnica, veletrgovac
Vrsta lekova istekao rok ili zaliha lekove koje pacijenti vraćaju, istekle i oštećene zalihe istekle i oštećene zalihe, lekova za izdavanje pacijenatima
Predloženi pristup uklonite svu ambalažu. Slomite i raspršite sadržaj. Odložiti kao klinički otpad (u oštre predmete ili kontejner za klinički otpad) za spaljivanje. Uklonite ambalažu i identifikacione materijale. Učinite proizvod neupotrebljivim. Raspršiti sadržaj u kompletu za odlaganje (prema uputstvima). Apoteke: komplete odložiti u RUM kontejnere. Pošaljite RUM kante na spaljivanje. Na nivou odeljenja: koristite metod za male količine. Veće količine: vratite zalihe u bolničku apoteku. Veoma velike količine: nadgledani transport do izvođača za upravljanje otpadom.

Zaštitne mere[uredi | uredi izvor]

Posuda za odlaganje lekova u jednoj bolnici.

Uništavanje, odnosno uklanjanje lekova i ambalaže ne sme se vršiti:

  • ispuštanjem štetnih gasova i isparenja u atmosferu,
  • bacanjem lekova i ambalaže u more, jezera, prirodne i veštačke vodotoke, kanalizacionu mrežu, septičke jame i klozete,
  • izlivanjem na tlu,
  • zakopavanjem u zemlju ili neorganizovanim odlaganjem na deponijama,

kao i na bilo koji drugi način koji može dovesti do zagađenja životne sredine.

Odlaganje i uništavanje lekova povučenih iz upotreve[uredi | uredi izvor]

Lekove za odlaganje treba bezbedno čuvati u kontejneru zaštićenom od neovlašćenog otvaranja u posebnom prostoru dok se ne sakupe ili odnesu u apoteku. ili spaljivanje.

Povučene serije leka se odlažu i drže u karantenskom statusu kod:[2]

  • proizvođača/imalac dozvole za lek
  • uvoznik ili distributer

Povučene serije leka se tretiraju na dva načina:[2]

  • vraćanje proizvođaču ili uvozniku;
  • predaja ovlašćenom operateru koji ih šalje na uništavanje (u skladu sa propisima kojima se uređuje postupanje sa farmaceutskim otpadom)

O ulasku i izlasku serija lekova iz karantina i predaji serija na uništavanje vodi se evidencija (osnovni podaci o leku, datum karantina sa količinama, datum isporuke do uništenje ili datum vraćanja proizvođaču ili uvozniku itd.)[2]

Neželjeni, korišćeni lekovi i lekovi sa isteklim rokom trajanja moraju se odlagati na način koji je odgovoran za životnu sredinu i tako ne postoji rizik za javnost da budu ponovo korišćeni ili preusmereni. Postoje obaveze za zdravstvene radnike i imaoce dozvola za odlaganje lekova u skladu sa Zakonom o lekovima i otrovima.

Povlačenje i uništavanje leka vrši se pod nadzorom imaoca dozvole za lek, a podaci o povučenim i uništenim količinama leka dostavljaju se nadležnoj inspekciji.[2]

Odgovornost[uredi | uredi izvor]

Zdravstvene ustanove i preduzeća povezana sa zdravstvenom zaštitom koja stvaraju farmaceutski otpad odgovorni su za odgovarajuće upravljanje svojim otpadom u skladu sa svim lokalnim, državnim i saveznim propisima o zaštiti životne sredine. Ovo uključuje pravila za upravljanje opasnim otpadom ako se nastali otpad identifikuje kao opasan otpad.[3]

Uništavanje lekova i ambalaže u zdravstvenim i drugim ustanovama i preduzećima za proizvodnju i promet lekova vrši se pod nadzorom ovlašćenog odgovornog radnika koji ima VII-1 stepen stručne spreme iz oblasti farmacije.

O uništenju lekova i ambalaže sastavlja se zapisnik o uništenju lekova i ambalaže, tako što se u obrazac prijave upisuju podaci:[1]

  • naziv i sedište ustanove ili preduzeća,
  • razlog zbog kojeg su lekovi i ambalaža uništeni
  • broj i datum internog akta kojim se nalaže uništavanje,
  • imena radnika koji vrše uništavanje,
  • naziv mesta i mesta uništavanja,
  • pun naziv leka, pomoćnog leka ili medicinskog sredstva koji je se uništava,
  • naziv proizvođača,
  • broj serije proizvođača,
  • količina ili broj originalnih pakovanja koja su uništena,
  • datum uništenja,
  • način uništavanja, opis uništenja proizvoda i način njegovog uklanjanja ili deponovanja.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b PRAVILNIKO NAČINU UNIŠTAVANJA LEKOVA, POMOĆNIH LEKOVITIH SREDSTAVA I MEDICINSKIH SREDSTAVA ("Sl. list SRJ", br. 16/94 i 22/94 - ispr., "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja i "Sl. glasnik RS", br. 78/2010 - dr. pravilnik)
  2. ^ a b v g Mihaljica, Svjetlana. „Odlaganje i uništavanje lekova. U:Pregled zahteva iz važećih propisa/Nacionalni vodič za povlačenje lekova” (PDF). api.pks.rs. Pristupljeno 13. 5. 2023. 
  3. ^ US EPA, OLEM (2015-03-23). „Collecting and Disposing of Unwanted Medicines”. www.epa.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-05-14. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).