Farman HF.7

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Farman HF.7
Hidroavion Farman HF.7 japanske mornarice
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje1912.
Dužina8,70
Razmah krila12,05
Visina3,10
Površina krila28,00 do 31,00
Prazan345 do 370
Normalna poletna560 do 600
Klipno-elisni motor1 h Gnome Omega 7 cil.
Snaga1 x 37/44/50 kW
Maks. brzina na Hopt60 km/h
Maks. brzina na H=090 km/h
Taktički radijus kretanja120 km
Dolet250 km
Plafon leta4.000 m
Brzina penjanja71 m/min

Farman HF.7 (Farman HF.7) je francuski izviđački avion. Projektovao ga je Anri Farman[1] u toku 1911-1912, a proizvodila ga je firma braće Anri i Morisa Farman (Société Anonyme des Usines Farman). To je bila poboljšana verzija aviona Farman HF.4. Avion se komercijalno proizvodio i korišćen je kao izviđački avion i avion za obuku pilota, dok ga nije zamenio moderniji Farman HF.16[2].

Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]

Mihajlo Petrović za komandama aviona Farman HF.7 za vreme obuke 1912.

Od 1908. godine Anri Farman[3] počinje da se bavi konstrukcijom vlastitog aviona i već u martu mu poleće avion koji je nazvan Anri Farman III. Ovaj avion je bio veoma sličan Voazenovim konstrukcijama ali je bio u pogledu letnih karakteristika mnogo bolji. Usavršavajući konstrukcije svojih aviona Anri Farman je napuštao neke od postavki svojih prethodnika i uzora i počeo je da pravi sve bolje avione, boljih karakteristika od aviona svojih učitelja. Jedna od uspelih konstrukcija bio je avion Farman HF.7 koji je bio poboljšana verzija aviona Farman HF.4.

Tehnički opis[uredi | uredi izvor]

Trup aviona čine dve rešetkaste paralelne pravougaone konstrukcije koje spajaju krila sa repom. Rep aviona je ramska konstrukcija na koju su postavljeni dva vertikalna i jedan horizontalni stabilizator. Stabilizatori su napravljeni od drvene konstrukcije presvučene impregniranim platnom. Avion nije imao kabinu nego su na drveni konstrukciju iznad donjeg krila postavljena dva sedišta sa naslonom na kome su sedele dve osobe: instruktor/izviđač i pilot.

Pogonska grupa:Motor je postavljen iza sedišta pilota i bio je opremljen sa potisnom drvenom elisom fiksnog koraka. U avion Farman HF.7 je bio ugrađen sedmocilindrični radijalni rotacioni motor sa vazdušnim hlađenjem Gnome Omega snage 37 kW.

Krila su drvene konstrukcije tankog profila presvučene impregniranim platnom. Krilca za upravljanje su se nalazila samo na gornjim krilima. Oba krila i donje i gornje su bila pravougaonog oblika s tim što je donje krilo bilo kraće od gornjeg. Krila su međusobno bila povezana drvenim upornicama a zategnuta klavirskim žicama. Rep aviona se sastoji od jednog horizontalnog stabilizatora koji spaja gornje ivice rešetkaste konstrukcije trupa i dva vertikalan stabilizatora sa kormilima pravca koji su postavljeni u produžetku konstrukcije trupa ispod horizontalnog stabilizatora. Stabilizatori su napravljeni od drvene konstrukcije presvučene impregniranim platnom. Stariji avioni ovog tipa su ispred krila (umesto kljuna) imali visinsko kormilo koje je ukinuto kod novijih tipova ovog aviona.

Stajni trap aviona je bio klasičnog tipa, napred je imao dve fiksne noge napravljene od drveta u obliku sanki (što je onemogućavalo prevrtanje aviona na nos pri sletanju) sa udvojenim biciklističkim točkovima na svakoj od skija, a ispod repa se nalazile dve drvene drljače, kao repne oslone tačke aviona.

Naoružanje: Avion Farman HF.7 nije bio naoružan s obzirom da je bio izviđač i školski avion a i koristio se neposredno pred rat.

Korisnici[uredi | uredi izvor]

Operativno korišćenje[uredi | uredi izvor]

Mada je već sa avionom Farman III, sa kojim je napravio nekoliko rekorda doživeo komercijalni uspeh tj. dobio je prve porudžbine, sa avionom Farman IV ovaj uspeh je bio još veći. To je okuražilo Anri Farmana da se ozbiljno posveti aviograditeljstvu. Avion Farman HF.7 se proizvodi pored u sportsko turističkoj i u vojnoj verziji. Farman otvara pilotske škole u kojima je ovaj avion osnovni avion za obuku pilota. Pored proizvodnje ovog aviona u Francuskoj ovaj avion se proizvodio i u Rusiji[4]. Ne zna se tačan broj proizvedenih primeraka ovih aviona.

Korišćenje aviona Farman HF.7 u Srbiji[uredi | uredi izvor]

Prvi srpski piloti koji su završili Farmanovu pilotsku školu 1912. godine u Francuskoj bili su poručnik Jovan Jugović, narednik Mihajlo Petrović i podnarednik Vojislav Novičić. U školi su obuku obavili na avionu Farman HF.7, a pošto je Srbija kupila avione Farman HF.20 ovi piloti su prešli na te avione. Nažalost avioni Farman HF.20 nisu bili dugog veka, jedan je uništen u ratnim operacijama kada je kod Skadra nastradao pilot Mihajlo Petrović a druga dva su uništena u trenažnim letovima.

Kada je početkom 1913. godine redakcija Petrogradskog lista "Novo Vreme" poklonila Srbiji jedan avion Farman HF.7 pilot J. Jugović je imao avion na kome je leteo. Pored njega na ovom avionu su leteli i ruski piloti koji su kao dobrovoljci došli da pomognu Srbiji. Avion je u Srbiji korišćen za namenu za koju je i projektovan, služio je za izviđanje, trenažu i obuku pilota, prenošenje kurirskih poruka duž linije fronta, prevoženje važnih ličnosti i tome slično. Pilot Vojislav Novičić je nakon izlaska iz bolnice i oporavka posle pada sa avionom Farman HF.20, leteo na turskom avionu REP tip F 1912 francuske proizvodnje koji je zaplenjen prilikom transporta kroz Srbiju za vreme Prvog Balkanskog rata[5][6][7][8].

Avion Farman HF.7 nije bio naoružan s obzirom na namenu i vreme u kome je korišćen. Kada je došlo vreme da avioni budu naoružani (Prvi svetski rat) ovaj avion je na frontovima bio zamenjen modernijim i snažnijim borbenim avionima MF.11 i HF.20, ali mu je i dalje ostala uloga kurirskog i aviona za obuku.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 20. 10. 2020. g. Pristupljeno 01. 12. 2020. 
  2. ^ „Vazduhoplovne tradicije Srbije”. Arhivirano iz originala 24. 06. 2014. g. Pristupljeno 19. 10. 2014. 
  3. ^ http://www.hydroretro.net/etudegh/premiersfarman.pdf Les premiers FARMAN
  4. ^ Šavrov, V.B., Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g.,Moskva 2002, Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.
  5. ^ S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Št. D. Gregorić, Beograd,1933.
  6. ^ Dimitrijević, Bojan; P. Miladinović, M. Micevski; (2012.). Kraljevsko Vazdhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8.
  7. ^ Dragan A. Lazić; Razvoj Jugoslovensnjkog vazduhoplovstva od 1918. do 1939. godine, Beograd, Vojno Delo, leto/2012,
  8. ^ Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2010). Vek avijacije u Srbiji 1910-2010, 225 značajnih letelica. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-0-2. 
  • S. Mikić; Istorija jugoslovenskog vazduhoplovstva, Št. D. Gregorić, Beograd,1933.
  • Janić, Čedomir; Petrović, Ognjan (2011). Kratka istorija vazduhoplovstva u Srbiji. Beograd: Aerokomunikacije. ISBN 978-86-913973-1-9. 
  • Zbornik radova, Srpska avijatika 1912 - 1918, MJV, Beograd. 1993. ISBN 978-86-901403-1-2..
  • Marck, Bernard (1997). Historie de L'aviation. Paris: Flammarion. ISBN 2-08-010038-6. 
  • Dimitrijević, Bojan; P. Miladinović, M. Micevski; (2012.). Kraljevsko Vazdhoplovstvo - Vojno vazduhoplovstvo Kraljevine SHS/Jugoslavije 1918-1944. Beograd: Institut za savremenu istoriju. ISBN 978-86-7403-169-8.
  • Dragan A. Lazić; Razvoj Jugoslovensnjkog vazduhoplovstva od 1918. do 1939. godine, Beograd, Vojno Delo, leto/2012,
  • Janić, Čedomir (2003.),Vek avijacije - [ilustrovana hronologija]. Beočin: Efekt 1. (COBISS)
  • Angelucci, Enzo; Paolo Matricardi (1976.), Flugzeuge von den Anfängen bis zum Ersten Weltkrieg. Falken, Wiesbaden. ISBN 3-8068-0391-9.
  • Janić Čedomir, (1988.), Začetnici avijacije - Ilustrovana istorija vazduhoplovstva, Beograd, Vuk Karadžić. ISBN 978-86-307008-7-3.
  • Šavrov, V.B., Istoriя konstrukiҋ samoletov v SSSR do 1938 g.,Moskva 2002, Mašinostroenie. ISBN 5-217-03112-3.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]