Fiziološka suša

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opušteni listovi španske lovorvišnje zbog fiziološke suše izazvane niskim temperaturama.

Fiziološka suša je pojava da u zemljištu postoji dovoljna, čak preterana količina vode, ali je ona iz nekih razloga biljkama teško dostupna: niske temperature zemljišta, visoke koncentracije soli u zemljištu (zaslanjena zemljišta: slatine, solončaci, solonjecima i solođima).

Niske temperature inaktiviraju rad korenovog sistema jer se javlja povećan otpor korena za transport vode kroz biljku. Otpor korena se povećava, a istovremeno se propustljivost endodermalnih ćelija rapidno smanjuje, posebno ispod 5oC. U ovakvim situacijama stanište je u fizičkom smislu vlažno, ali za biljku nepristupačno - fiziološki suvo. U uslovima fiziološke suše mogu opstati samo posebno prilagođene biljke psihrofite (u tundrama gde je podloga vlažna ali vrlo hladna). Tokom zime fiziološkoj suši su posebno izloženi zimzeleni lišćari koji preko lista odaju vlagu, a ne mogu da je nadoknade zbog čega im se listovi opuštaju.

Kod zaslanjenih zemljišta visok osmotski pritisak zemljišnog rastvora, jednak ili veći od pritiska u ćelijama korena, većina biljaka nije u stanju da savlada i da voda prodre u unutršnjost biljnog organizma osmozom. Na zaslanjena zemljišta dobro su prilagođene biljke koje se nazivaju halofite.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rot, H. (1973): Enciklopedijski leksikon mozaik znanja - Biologija, Tom 19. Interpres, Beograd
  • Tootill, E. (1984): The Penguin Dictionary of Botany. Market House Books Ltd.