Filurija
_%C5%BDdrelo.JPG)
Filurija (tur. resmi filuri, resmi filori) naziv za porez koji su u balkanskim i nekim drugim zemljama plaćali porezni obaveznici. Najčešće filuriju su plaćali Vlasi, bez obzira na to da li su bili polunomadski stočari ili su se već bavili poljoprivredom. Filurija je plaćana po kući, i minimalno je iznosila jedan dukat, ali stvarni iznos u akčama određivao je sultan u skladu sa vrijednosšću dukata.
Vlasi ili stočari sa velikim brojem ovaca plaćali su svoje feudalne obaveze osmanskoj državi. Takođe filurija se mogla ispuniti davajući određeni broj ovaca, ali i vršenjem vojnih usluga.
Filurija je bila osnovni vlaški porez i zamjena svim vanrednim i redovnim porezim koji su bili obavezni za pokoreno stanovništvo.
Kada su Turci stigli na Balkansko poluostrvo naišli su na razne socijalne slojeve koji su imali razne obaveze i poreze koje su postojale još u vizantijskom periodu. Turci su poštovali privilegije koji su imali određeni socijalni slojevi. Tako je bilo i sa Vlasima koji su uključeni u turski feudalni sistem ne kao pojedinci već kao kolektiv koji je imao oredeđena prava i privilegije, ali i određene obaveze.
Sakupljanje poreza od strane Osmanskog carstva
[uredi | uredi izvor]Vlasi su bili organizovani u društvene organizacije sa svojim starješinama na čelu koji su obično imali titulu kneza. Starješine su ispred svog kolektiva izlazili pred turske vlasti s obzirom da su imali autoritet uspjeli su da zaštite svoja prava.Turske vlasti nisu likvidirale starješine već su ih pretvorili u svoje oružje i preko njih sakupljali porez i sprovodili svoju volju. Za vrijeme Vizantije vršenjem određenih vojnih obaveza Vlasi su sticali određene privilegije.Turska vlast to nije ukinula, naprotiv, proširila je njihova vojnička zaduženja u armiji. Tako su Vlasi dobili nova prava, ali i nove dužnosti.
U prvo vrijeme vlaške zajednice su dobrodošle turskim vlastima pogotovo u pograničnim oblastima gdje su učvršćivali svoju vlast i nije im bilo u interesu da ih rasture bar u prvo vrijeme. Turske vlasti prihvatile su vlaške i druge stočarske zajednice i za njih donijeli posebna prava i privilegije, takođe bili su smješteni u posebne vlaške deftere. Krupni stočari koji su posjedovali veliki broj ovaca plaćali su filuriju državi dajući određen broj ovaca ili vršenjem vojnih obaveza.
Vlaške jedinice za filuriju su bila domaćinstva, a šire oblasti su nazivane katuni. Katun je brojao od 25 do 50 domaćinstava.Kao što je već rečeno pored novčanih i naturalnih poreza, Vlasi su imali i vojne obaveze. To je bila njihova privilegija u odnosu na drugo pokoreno stanovništvo.
Vlaška zaduženja
[uredi | uredi izvor]Svaka peta kuća je davala vojnika takozvani „petnik” koji je išao u vojne pohode na pograničnim mjestima, ali i na ugroženim lokalitetima gdje su na smjene čuvali stražu. Sa Sandžak-begom upadali su u neprijateljske posjede, a kada je dolazilo do većih pohoda svaka kuća je morala dati po jednog vojnika. Jedan dio bi napadao neprijatelje pješadijski, a drugi na konjima. Sandžak-beg nije imao prava da kontroliše sve Vlahe. On je imao prava da kontroliše do pedeset kuća u trajanju do šest mjeseci. Novac od novčanih kazni koji su plaćali Vlasi išao je Sandžak-begu.
Filurija se plaćala pod kontrolom jer je bio običaj da sakupljač i pisar koji je vodio filurijske spiskove uzmu dodatni dio novca koji je bio kao bakšiš, što su turske vlasti zabranjivale.