Hamza-beg

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hamza-beg (umro posle 1489.) je bio prvi hercegovački sandžak-beg od 1469. do 1474. godine. Stolovao je u Foči.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Hamza-begu su dodeljeni hasovi u Hercegovini koji su pripadali Isa-begu Isakoviću. Hamza-beg je za hercegovačkog sandžak-bega imenovan 1469. godine. U izvorima se više puta pominje kao "gospodar hercegove zemlje". Sedište mu je bilo u Foči. Iz Foče on 12. marta 1470. godine šalje u Dubrovnik poklisara Heraka Vraneša da iz Dubrovnika dovede veštaka zbog ostavštine Stefana Vukčića Kosače. Iste godine je Hamza-beg poslao svog poklisara Hajradina u Dubrovnik sa sultanovim izaslanikom da prenesu odluku sultana Mehmeda II da se hercegovim sinovima Stefanu i Vlatku isplati očeva zaostavština. Hamza-beg se 1471. godine, nakon zauzeća Počitelja, želeo domoći dubrovačke Posrednice i Drijeva. To je dovelo do pogoršanja odnosa između Turaka i Dubrovnika. Turske čete su februara provalile u dubrovačku župu i Konavli i poharale ih. Dubrovčani se na Hamza-bega žale Porti. Sultan je naložio da se provere njihove tvrdnje. On je 1472. godine naredio Hamza-begu da otvori puteve dubrovačkim trgovcima i da im vrati robu koju je oduzeo herceg Vlatko. Na položaju hercegovačkog sandžak-bega Hamza-bega je nasledio Sinan-beg. Hamza-beg je u Foči podigao malu bogomolju. Na dvoru je držao pisara, dijaka Radonju. U izvorima se poslednji put pominje 1489. godine. Godina smrti nije poznata.

Izvori[uredi | uredi izvor]