Pređi na sadržaj

Hirneto

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Hirneto je ličnost iz grčke mitologije.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Bila je kćerka argivskog kralja Temena i Dejfontova supruga. Temen je nju voleo više od svojih sinova, pa je namenio presto njoj i njenom suprugu, a čak je postavio Dejfonta za sveštenika i vojskovođu. Zato su ga sinovi ubili. U tome nije učestvovao samo najmlađi brat. Građani Arga su proterali ubice i predali presto Dejfontu i Hirneto. Temenovi sinovi su ipak kasnije uspeli da zauzmu presto Arga, te je Dejfont bio prinuđen da sa suprugom i njenim najmlađim bratom prebegne u Epidaur. Međutim, to im nije bilo dovoljno, već su želeli da se osvete zetu i zato su odlučili da ga odvoje od Hirneto. Dvojica od njih, Kerin i Falk su otišli u Epidaur i poslali glasnike sa molbom da njihova sestra razgovara sa njima. Ona je prihvatila, pa su oni počeli da je nagovaraju da se preuda za moćnijeg i bogatijeg čoveka. Pošto je njihov predlog sa gnušanjem odbila, oni su je odveli silom. Dejfont se dao u poteru i uspeo je da ubije Kerina, ali ne i Falka, koji se zaklonio iza sestre. Ona je bila bremenita i pošto ju je brat toliko stegao, ona se ugušila. Nesrećni Dejfont je svoju mladu suprugu sahranio u maslinjaku nedaleko od Epidaura. Odavali su joj božanske počasti.[1] Njen grob je prikazivan u Epidauru i na Argosu.[2] Zapravo, ona je sahranjena na Argosu, ali je njoj bilo posvećeno i mesto gde je umrla.[3] O njoj su pisali Apolodor i Pausanija.[2] Prema Apolodoru, Dejfontova i Hirnetina deca su bili Antimen, Ksantip, Argej i Orsobija.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.
  2. ^ a b Greek Myth Index: Hyrnetho Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. jun 2011), Pristupljeno 29. 4. 2013.
  3. ^ theoi.com: NOTES ON BOOK 2 OF THE LIBRARY OF APOLLODORUS BY J. G. FRAZER 254., Pristupljeno 29. 4. 2013.
  4. ^ Greek Myth Index: Deiphontes Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. maj 2011), Pristupljeno 29. 4. 2013.