Hispano Suica 12Z
Hispano Suica 12Z | |
---|---|
![]() Hispano Suica 89 12Z-17 | |
Konstruktor | ![]() |
Karakteristike | |
Tip | cilindrični |
Hispano Suica 127 je poslednji model serije avionskih motora V-12. Proizvodnja je počela nakon pada Francuske tokom Drugog svetskog rata. Za vreme rata nemačke okupacione snage su sprečile masovniju proizvodnju, a nakon njega, razvoj mlaznoh motora je potisnuo ovaj tip i preuzeo primat. Proizvođač je francuska fabrika Hispano-Suica (fr. Hispano-Suiza).[1]
Dizajn i razvoj[uredi | uredi izvor]
Glavna razlika između modela 12Z i njegovog prethodnika 12Y je u upotrebi četiri ventila po cilindru. To je povećalo zapreminu i broj obrtaja u minutu sa 2.400 na 2.700. Motor je dizjaniran tako da se samo može pokrenuti na gorivo oktan 100, što je povećalo stepen kompresije sa 5,8:1 na 6,75:1. Sve te izmene uticale su na snagu motora (1000 na 1300 KS i od 750 do 970 kW).
Međutim motor je posedovao jednodelni turbokompresor, što je uticalo na performanse u vidu maksimalne nadmorske visine leta aviona.
Tokom 1939. prototip motora modela 12Z-17, ugrađen je u nekoliko modela aviona francuskog vazduhoplovstva (M.S.410 i M.S.410), čime su njihove performanse značajno poboljšane. Masovna proizvodnja započeta je u vreme kapitulacije Francuske, što je uticalo na dalji razvoj.
Posle Drugog svetskog rata počela je proizvodnja motora koji su se pokretali na gorivo oktan 92. To je bio model 12Z-89. Stepen kompresije je međutim vrlo malo povećan, svega na 7:1, a snaga je smanjena na 1.289 KS i broj obrtaja na 2.600. Ovaj model motora doživeo je sličnu sudbinu kao njegov prethodnik i nikada nije ušao u masovniju proizvodnju ili upotrebu.
Varijante[uredi | uredi izvor]
12Z-1[uredi | uredi izvor]
Početna verzija razvijena od prethodnika 12Y, doživela masovnu proizvodnju.
12Z-17[uredi | uredi izvor]
Varijanta 12Z, koja se od prethodne Y razlikovala po tome što je dobila sistem za direktno ubrizgavanje goriva, pojavila se pred kapitulaciju Francuske juna 1940. godine. Proizvodnja ovog motora odvijala se tokom okupacije Francuske, a nastavljena je i po završetku rata.
Radeći na poboljšanju lovca Ikarus S-49A koji je imao sovjetski motor VK-105 a kojih je bilo u vrlo ograničenim količinama, jugoslovenski konstruktori su u varijantu S ugradili ovaj motor između ostalog i zato što je to bio jedini kvalitetan i snažan tip motora koji je u tom trenutku bio dostupan.
12Z-89[uredi | uredi izvor]
Posleratni model, smanjenih performansi, neuspešan i nikada nije doživeo masovniju proizvodnju.
Korišćenje[uredi | uredi izvor]
Specifikacija[uredi | uredi izvor]
Osnovne karakteristike[uredi | uredi izvor]
Delovi[uredi | uredi izvor]
- Kompresor: jednodelni centrifugalni
- Komora za sagorevanje: Prstenasta sa rotacionim ubrizgavanjem goriva
- Turbina: jednodelna sa 24 ili 25 sečiva
- Tip goriva: Džet A1
Odlike[uredi | uredi izvor]
- Maks. potisak: 1,6 kN
- Odnos pritiska: 3,95:1
- Temperatura turbine: 700°C
- Potrošnja goriva: 0.117 kg N-1 h-1
- Odnos mase i potiska: 22,2 N kg-1
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Wilkinson, Paul H. (1946). Aircraft Engines of the World 1946 (revised 3rd izd.). London: Sir Isaac Pitman & Sons Ltd.