Pređi na sadržaj

Hodžo Soun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb klana Hodžo.

Hodžo Soun (1432. ili 1456. — 1519), japanski feudalni gospodar (daimjo) iz ere Sengoku, osnivač klana Hodžo iz Odavare. Pošto se od običnog samuraja sopstvenom veštinom uzdigao do gospodara čak dve provincije u istočnom Japanu, smatra se prvim tipičnim gospodarom doba Sengoku (tzv Sengoku-daimjo) koji je došao do poseda uzurpacijom (jap. 下克上, gekokudžo).[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Japanske provincije oko 1560. godine.

Hodžo Soun rođen je 1432. u Kjotu kao Ise Šinkuro Nagaudži, u siromašnoj, ali uglednoj samurajskoj porodici: njegova starija sestra udala se za Imagava Jošitadu, vojnog guvernera (šugo) provincije Suruga u istočnom Japanu. Porodica Ise je sasvim osiromašila tokom pustošenja prestonice u Oninskom ratu (1467-1477), ali kada je Imagava Jošitada poginuo u boju 1480. i nasledstvo njegovog sina Udžičike bilo dovedeno u pitanje, Ise Šinkuro došao je u pomoć sestriću sa šestoricom svojih ratnika. Iako je imao malo ljudi, Šinkuro se pokazao kao vešt i iskusan ratnik, prekaljen u borbama Oninskog rata. Pošto mu je Šinkurova ratnička veština donela pobedu, zahvalni Imagava Udžičika nagradio ga je zamkom, i Šinkuro je ostao u službi klana Imagava kao vazal.[1]

Godine 1493. ukazala mu se nova prilika: izvesni Čačamaru, sinovac šoguna Ašikaga Jošimase, zbacio je svog oca, guvernera provincije Izu. Uz pomoć klana Imagava i nezadovoljnih velikaša iz provincije Izu, Šinkuro je porazio Čačamaru-a i pripojio njegovu oblast. Sledeće godine organizovao je ubistvo gospodara Odavare u susednoj provinciji i pripojio njegove posede, zapadni deo provincije Sagami. Godine 1512. osvojio je Kamakuru u istočnom Sagamiju, staru prestonicu šogunata Kamakura, a 1518. i zamak Arai (posed Miura Jošimota), čime je čitava provincija bila osvojena. Nakon toga, Ise Šinkuro promenio je prezime u Hodžo, kako bi povezao svoju porodicu sa ranijom dinastijom Hodžo iz Kamakure, koja je vladala Japanom na položaju regenata (šiken) od 1219. do 1333, i istrebljena u Genko ratu (1331-1333). Nova porodica Hodžo, poznata u istoriji kao Hodžo iz Odavare, prisvojila je i grb stare dinastije Hodžo.[1]

Godine 1518. Ise Šinkuro, sada poznat kao Hodžo Soun, dobrovoljno se povukao sa vlasti i ostavio vlast nad provincijama Izu i Sagami svom sinu, Hodžo Udžicuni (1487−1541).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v Turnbull, Stephen R. (2002). War in Japan 1467-1615. Oxford: Osprey. str. 30—32. ISBN 1-84176-480-9. OCLC 50564411.