Hram Imama Reze

Koordinate: 36° 17′ 17″ S; 59° 36′ 56″ I / 36.287942° S; 59.615678° I / 36.287942; 59.615678
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hram imama Reze
حرم امام رضا
Hram imama Reze u Mešhedu
Location in Iran
Location in Iran
Hram imama Reze
Lokacija na mapi Irana
Osnovne informacije
LokacijaMešhed, Iran Iran
Koordinate36° 17′ 17″ S; 59° 36′ 56″ I / 36.287942° S; 59.615678° I / 36.287942; 59.615678
ReligijaIslam
Grana/tradicijaDuodecimalni šiizam
DržavaIran
ProvincijaRazavi Horasan
Upravno teloAstan Kuds Razavi
Veb-sajthttp://www.aqr.ir/
Osnivanje818. g. n. e.
Specifikacije
Kapacitet600.000 vernika
Broj minareta12
Visina minareta41 m

Hram imama Reze, (pers. حرم امام رضا) odnosno Hram Razavi, jeste kompleks u kome se nalazi mauzolej Alija ibn Muse Al-Reze, osmog imama duodecimalnih šiita. Ovaj kompleks koji se nalazi u srcu grada Mešheda u pokrajini Horasan Razavi u Iranu, za šiitske muslimane predstavlja sveto mesto i mesto hodočašća. 

U okviru kompleksa izgrađenog oko grobnice Alija ibn Muse Al-Reze nalaze se i druge grobnice, zatim džamije, tremovi oivičeni arkadama, dvorišta, biblioteke i muzeji. Severna džamija (izgrađena 1033. godine na strani uzglavlja grobnice imama Reze) i džamija Goharšad (izgrađena 1418. godine u podnožju grobnice) spadaju u značajnije istorijske građevine ovog kompleksa.

Najstariji delovi hrama potiču iz perioda oko 1230. godine. Tokom vladavine dinastije Timurida, istovremeno sa masovnom obnovom starih građevina pokrajine Horasan u gradovima Tusu, Heratu i Nišapuru, posebna pažnja bila je posvećena i kompleksu hrama. Većina tada izgrađenih građevina dočekala je doba vladavine Safavida koji su nastavili širenje hrama, naročito drugi Safavidski šah Tahmasp I, (vladao od 1524. do 1576. godine). Postepeno je, tokom vekova, kompleks hrama od nekadašnjih 12.000 m² dostigao današnju površinu od skoro milion metara kvadratnih, što ga čini jednim od najvećih verskih objekata na svetu.

Okolnosti smrti imama Reze[uredi | uredi izvor]

Nakon smrti šestog abasidskog kalife Al-Amina ibn Haruna od ruke brata po ocu El-Mamuna u borbi oko vlasti, El-Mamun koji je do tada vladao Horasanom naredio je 816. godine imamu Rezi da se iz Medine preseli u Merv, tadašnju abasidsku prestonicu,[1] i da preuzme titulu prestolonaslednika ne bi li time pridobio šiitsko stanovništvo. Imam Reza je nevoljno i pod pretnjama prihvatio titulu, pod uslovom da bude izuzet od bilo kakvih poslova koji bi imali veze sa upravljanjem ili vlašću. No El-Mamun je ubrzo uvideo da bi takav korak mogao potencijalno da ugrozi njegovu vlast, budući da je imam Reza počeo uživati veći ugled i imati više pristalica od njega samoga. Pored toga, takav potez naišao je na oštro neslaganje arapskih moćnika u Bagdadu koji su se, u strahu od gubitka premoći, sastali da većaju o svrgavanju El-Mamuna sa vlasti. Imam Reza ga je savetovao da spasi svoj položaj tako što će mu oduzeti titulu, no El-Mamun je ipak odlučio da se zaputi u Bagdad i bori se za svoju vlast. Ali kada mu je tokom puta ubijen najbliži vezir, El-Mamun to shvata kao potencijalni atentat i odlučuje da otruje imama Rezu. Međutim, nekim sunitski izvori tvrde da je imama Rezu je otrovao neko drugi.

Tačan datum smrti imama Reze nije poznat, no kako piše Šejh Al-Sadug u knjizi posvećenoj životu i delu imama Reze, verovalo se da je ubijen 21. dana meseca Ramazana 203. godine po lunarnoj hidžri, odnosno u petak 22. marta 819. godine n. e. u okolini grada Tusa, najverovatnije u jednom od zaselaka okruga Nogan po imenu Sanabad ili Sana Abad. Prema podacima organizacije Astan Kuds Razavi, imam Reza je ubijen 5. septembra 818. godine.

Nakon smrti imam Reza je sahranjen na istom mestu gde i peti abasidski kalif Harun el-Rašid, El-Mamunov otac, tako da se uzglavlje njegove grobnice nalazi u podnožju grobnice imama Reze.[2] Nakon toga ovo mesto je dobilo naziv "Mešhed El-Reza" što na arapskom znači "mesto Al-Rezinog šehadeta", te su brojni vernici počeli tu dolaziti na hodočašće.[3] Vremenom je i grad koji se širio oko grobnice dobio ime Mešhed.[4][5]

Građevine u okviru hrama[uredi | uredi izvor]

Građevine koje se nalaze u okviru hrama najstariji su i najizvorniji objekti kompleksa mauzoleja imama Reze, o kome se stara autonomna dobrotvorna organizacija Astan Kuds Razavi.

Sveta bašta[uredi | uredi izvor]

Deo hrama u kome se nalazi mauzolej Alija ibn Muse Al-Reze naziva se "Sveta bašta". Ovaj prostor pravougaonog oblika zauzima površinu od 189,03 m², a u njegovom središtu se nalazi "zarih" – bogato ukrašena struktura s pozlaćenim rešetkama u kojoj se nalazi sama grobnica, površine 17,15 m². "Sveta bašta" je sa sve četiri strane povezana i sa unutrašnjim i sa spoljašnjim delom hrama putem četiri prostrana koridora.

Kupola (kube)[uredi | uredi izvor]

Kupola hrama ima dva sloja. Unutrašnji sloj vidljiv je iz samog hrama, a sagrađen je još pre no što je Ali ibn Musa Al-Reza sahranjen u hramu. Drugi, spoljašnji sloj izgrađen je u 15. veku n. e. preko unutrašnjeg, i on je vidljiv spolja kao upečatljiva zlatna kupola hrama. Visina kupole je približno 19 m gledano do središta unutrašnjeg sloja, a visina spoljašnjeg sloja doseže visinu od 31 metra.

Kupola je prvobitno bila sagrađena od cigala od iranske žute gline i ukrašena oslikanim pločicama. Godine 1526. safavidski vladar Šah Tahmasp I po prvi put je ukrasio kupolu zlatnim glinenim pločama. Prvo je dao da se sa kupole skinu ornamentisane pločice, a potom ju je prekrio bakarnim pločama koje su nosile zlatne glinene ploče, a istovremeno je dao da se na isti način ukrase i minareti.

Minareti[uredi | uredi izvor]

Minaret je jedna od najznačajnijih arhitektonskih struktura koja zauzima posebno mesto kako u kulturi iranske arhitekture, tako i u sferi društvenih običaja ove zemlje. Naime, pre no što su minareti počeli da se koriste za objavu ezana (vremena za molitvu) lokalnim zajednicama nadomak džamija, oni su predstavljali kule-orijentire za putnike namernike.

Kompleks hrama imama Reze, zajedno sa dva minareta džamije Goharšad, broji ukupno dvanaest minareta. Minareti džamije Goharšad potiču iz vremena starog kompleksa Astan Kuds, i stoje nezavisno jedan od drugog. Jedan je na južnoj strani dvorišta Revolucije nadomak zlatne kupole, dok se drugi nalazi nasuprot njemu na severnoj strani dvorišta Revolucije i iznad Abasidskog ivana (zasvođenog prolaza). Oba ova minareta ukrašena su pozlaćenim pločama, a visina im, od poda dvorišta pa do vrha, iznosi oko 40,5 m. Minaret najbliži kupoli je jedinstven i ima naročit istorijski značaj. Građen je istovremeno sa kupolom tokom ranog 12. veka n. e. i osmišljen je tako da bude samostalna građevina. 

Otkrivena i natkrivena dvorišta[uredi | uredi izvor]

Natkriveno dvorište (trem) Dar ol-Hafez najbliže grobnici imama Reze

Hram imama Reze, prema poslednjim podacima, broji 9 otvorenih i 26 tremovima natkrivenih dvorišta.

Otkrivena dvorišta[uredi | uredi izvor]

Svako od 10 otkrivenih dvorišta hrama imama Reze predstavlja otkriven prostor oivičen tremovima s kolonadama i ivanima (zasvođenim prolazima). Ukupna površina dvorišta hrama iznosi 225.223 metra kvadratna. Dvorišta Revolucije i Slobode istorijski su značajna dvorišta hrama imama Reze. Dvorišta Islamske republike i Kudsa sagrađena su nakon Islamske revolucije 1979. godine, dok su dvorišta Đame' Razavi, Gadir, Kosar i Hedajat izgrađena u poslednjih nekoliko godina. Najveće je dvorište Đame' Razavi, površine 60.177 m², a nalazi se u južnom delu hrama i južno od grobnice imama Reze.

Natkrivena dvorišta[uredi | uredi izvor]

U okviru hrama postoje i natkrivena dvorišta (koja muslimani s prostora bivše Jugoslavije nazivaju "haremima"), a koja su uglavnom oivičena kolonadama stubova i arkadama (lučnim otvorima). Najveće ovakvo natkriveno dvorište hrama imama Reze jeste dvorište Imama Homeinija ukupne površine oko 6.300 m² (sa pripadajućim koridorima i pratećim prostorijama).

Povezani centri[uredi | uredi izvor]

Muzeji Astan Kuds Razavi[uredi | uredi izvor]

Prvi muzej organizacije Astan Kuds Razavi sagrađen je 1945. godine unutar današnjeg dvorišta Imama Homeinija, i zauzimao je površinu od 1.024 metra kvadratna. To je tokom narednih 40 godina bila jedina muzejska zgrada u okviru hrama. Danas muzej Astan Kuds Razavi obuhvata 16 individualnih muzejskih zbirki u 4 zasebne zgrade: Muzej Kur'ana i dragocenosti, Centralni muzej, Muzej tepiha i Antropološki muzej. Ukupna površina izložbenog prostora iznosi 17.000 m², a posetioci imaju priliku da vide više od 8.000 jedinstvenih artefakata i dragocenih predmeta.

Kulturni centri hrama[uredi | uredi izvor]

Univerzitet islamskih nauka Razavi osnovao je Abas Vaez Tabasi 1984. godine. Ovaj univerzitet rangiran je mađu pet najboljih srodnih univerziteta u Iranu.

Fondacija za islamske studije osnovana je takođe 1984. godine, a pod pokroviteljstvom je Visokog saveta za kulturu organizacije Astan Kuds Razavi kao njihov naučni i istraživački centar. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „امام رضا(ع) چرا به ایران هجرت کردند؟ (Zašto je imam Reza imigrirao u Iran?)”. ISNA - Iranian Students' News Agency (na jeziku: persijski). Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  2. ^ „حرم امام رضا (ع) چگونه ساخته شد؟ (Kako je izgrađen hram imama Reze”. ISNA - Iranian Students' News Agency (na jeziku: persijski). Pristupljeno 16. 6. 2018. 
  3. ^ Zabeth, Heydar Reza. Landmarks of Mashhad (na jeziku: engleski). Foundation Astan Quds Razavi. str. 12—16. ISBN 978-964-444-221-6. 
  4. ^ Tabåatabåa'åi, Mohammad Hosayn (1981). A Shi'ite Anthology (na jeziku: engleski). Selected and with a Foreword by Alama Tabatabai; Translated with Explanatory Notes by William Chittick; Under the Direction of and with an Introduction by Hossein Nasr. State University of New York Press. str. 49—50 & 138—139. ISBN 9780585078182. 
  5. ^ Donaldson, Dwight M. (1933). The Shi'ite Religion: A History of Islam in Persia and Irak (na jeziku: engleski). BURLEIGH PRESS. str. 161—170. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]