Pređi na sadržaj

Celijakoliza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Celijakoliza je interventna radiološka procedura, koja se koristi u cilju smanjenja bola uzrokovanog zloćudnim obolenjima pankreasa i smanjenja potrebe za uzimanjem veće doze opijata i analgetika. Celijakoliza se danas smatra sigurnom interventnom procedurom i prihvaćena je u svetu kao metoda palijativnog lečenja bola.

Terminologija

[uredi | uredi izvor]

Termina celijakoliza i blokada celijačnog pleksusa su dva termina koja treba međusobno razlikovati:

Celijakolizu (neuroliza celijačnog pleksusa) je permanentna destrukcija celijačnog pleksusa (etanolom ili alkoholom), a

Blokadu celijačnog pleksusa (privremena disrupcija transmisije impulsa za bol) zasnovana na ubrizgavanjeu kortikosteroidnih preparata ili dugodelujućih lokalnih anestetika

Istorija

[uredi | uredi izvor]

Prva blokada splanhičkih nerava izvedena je 1914. godine od strane Kapisa i saradnika zadnjim pristupom dok su Vendling i saradnici nekoliko godina nakon Kapisa koristili prednji pristup.

Do 1960-ih godina je opisano nekoliko tehnika. Prva CT blokada celijačnog pleksusa je izvedena od strane Haaga 1977. godine, a 1996. Wiersema i saradnici su uradili celijakolizu pod kontrolom ultrazvuka.

Osnovne informacije

[uredi | uredi izvor]

Uporan, maligni bol se javlja kod oko 90% pacijenata sa uznapredovalim karcinomom pankreasa i oko 60 do70% kod pacijenata u ranom stadijumu bolesti, kao posledica infiltracije gangliona celijačnog plekusa primarnim tumorom ili izmenjenim limfnim čvorovima.

Ova vrsta bola je veoma često refraktarna na medikamentoznu terapiju, pa se neretko u terapiji bola, kada se iscrpe druge tehnike analgezije, koristi perkutana blokada celijačnog pleksusa, koja se može izvesti pod kontrolom radioskopije, ultrazvuka ili kompjuterizovane tomografije.

Dva najvažnija faktora za uspeh procedure su količina aplikovanog neurolitičkog sredstva i difuzija neurolitika u antekruralnom prostoru. Kod karcinoma pankreasa celijakoliza potpuno uklanja bol u 15% slučajeva, a do 90% ako se primeni u kombinaciji sa analgeticima.

Pre celijakolize, pacijente treba upoznati o relativno kratkom vremenskom periodu bez bola (od očekivanog) nakon intervencije.[1][2]

Indikacije

[uredi | uredi izvor]

Maligni proces organa u trbuhu može da uzrokuje bol, povraćanje i druge nelagodnosti, koja pacijent teško podnosi i često ih ne može sprečiti upotrebom lekova protiv bolova (opijati, analgetici, antiemetici). U tom slučaju, pacijent se podrgava celijakolizi kao palijativnom obliku lečenja, a u cilju smanjenja bola u sledećim slučajevima:

  • Bol koji se ne može sprečiti drugim metodama izazvan procesom u gornjem abdomenu (tumori pankreasa, želuca, jetre, bilijarnog stabla, jednjaka, limfadenopatija)
  • Uporno povraćanje kod karcinoma pankreasa
  • Bol kod hroničnog pankreatitisa

Celijakoliza je posebno korisna u slučajevima pojave neželjenih dejstava opioidnih analgetika, kada se ista kombinuje sa drugim analgeticima, ali je dužina trajanja povoljnog terapijskog efekta svega oko tri meseca, što je kraće od očekivanog.[3]

Metoda

[uredi | uredi izvor]

Celijakoliza predstavlja aplikaciju neurolitičkih lekova u segment simpatičkog nervnog sistema (lat. plexusa celijakusa), koji ima ulogu u patogenezi malignog bola, čime se prekida sprovođenja imulsa kroz nervna vlakna koja prenose bol. Segment nervnog sistema koji je podrvgnut proceduri ulazi u proces degeneracije i fibroze.

Osnovni neurolitični agensi koji se koriste u celijakolizi su:

  • apsolutni alkohol (koncentracija 95% do 100% - mehanizam dejstva je precipitacija lipoproteina i mukoproteina)
  • fenol (3% do 22% - mehanizam dejstva je koagulacija proteina).

Rastvor neurolitičnog sredstva se aplikuje u razmeri neurolitik + lokalni anestetik + kontrast 6:3:1.

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Stevens, Tyler; Costanzo, Adele; Lopez, Rocio; Kapural, Leonardo; Parsi, Mansour A.; Vargo, John J. (2012). „Adding Triamcinolone to Endoscopic Ultrasound–Guided Celiac Plexus Blockade Does Not Reduce Pain in Patients With Chronic Pancreatitis”. Clinical Gastroenterology and Hepatology. 10 (2): 186—191.e1. ISSN 1542-3565. doi:10.1016/j.cgh.2011.09.006. 
  2. ^ Dumonceau, Jean-Marc (2013). „Endoscopic Therapy for Chronic Pancreatitis”. Gastrointestinal Endoscopy Clinics of North America. 23 (4): 821—832. ISSN 1052-5157. doi:10.1016/j.giec.2013.06.004. 
  3. ^ Puli, Srinivas R.; Reddy, Jyotsna B. K.; Bechtold, Matthew L.; Antillon, Mainor R.; Brugge, William R. (2009-01-10). „EUS-Guided Celiac Plexus Neurolysis for Pain due to Chronic Pancreatitis or Pancreatic Cancer Pain: A Meta-Analysis and Systematic Review”. Digestive Diseases and Sciences. 54 (11): 2330—2337. ISSN 0163-2116. doi:10.1007/s10620-008-0651-x. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).