Cerovačke pećine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cerovačke pećine
Cerovačke pećine
Položaj
Mesto
(planina)
Gračac
(Velebitsko brdo Crnopac)
Koordinate 44° 16´ 19´´ s. g. š.
15° 53´ 12´´ i. g. d.
Odlike
Geologija (tip) kraška
Dužina 4,000 m
Nadm. visina 671 m
Br. kanala tri

Cerovačke pećine se nalaze u Lici, u Republici Hrvatskoj i najveće su pećine u državi.

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Cerovačke pećine se nalaze četiri kilometra jugoistočno od Gračaca. Otkrivene su prilikom izgradnje Ličke pruge 1924. godine, a otkrio ih je graditelj pruge Nikola Turkalj. Nalaze sa na sjeveroistočnoj padini Velebita, na padini brda Crnopac, uz samu ivicu Gračačkog polja, iznad zaseoka Kesići. Do pećina vodi put koji se odvaja od glavnog puta Gračac-Knin. Ime su dobile po željezničkoj stanici Cerovac.

Opis[uredi | uredi izvor]

Cerovačke pećine čine tri speleološka objekta: Gornje Cerovačke pećine, Srednje Cerovačke pećine i Donje Cerovačke pećine. Dužina pećina iznosi 3.800 metara, a cijelog sistema 4 kilometra. Gornja pećina duga je 1200 metara, a Donja 2400 metara. Između njih nalazi se manja, Srednja pećina. Prosječna temperatura u pećinama je 11°C.[1]

Gornje i Donje Cerovačke pećine su uređene za posjetu turista i do njih se dolazi uređenom turističkom stazom iz zaseoka Kesići. Gornje Cerovačke pećine se nalaze iznad željezničke pruge. Dužina turističke staze je oko 700 metara. Donje Cerovačke pećine se nalaze oko 15 metara ispod željezničke pruge. Dužina turističke staze je takođe oko 700 metara.

Pećine su poznate po ukrasima: stalagmitima, stalaktitima, sigastim prevlakama, stupovima, zavjesama, kalcitnim konkrecijama i izuzetno velikim kamenicama. Obiluju i erozivnim formama u osnovnoj stijeni, ponorima i „dimnjacima”. Osim fizičko-speleoloških i estetskih vrijednosti, Cerovačke pećine su značajne po paleontološkim i arheološkim nalazištima.[1]

1961. godine su zaštićene kao „poseban geomorfološki rezervat“.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „Cerovačke pećine i drugi krški fenomeni masiva Crnopca”. Arhivirano iz originala 14. 05. 2013. g. Pristupljeno 11. 5. 2013. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]