Циганска печурка
Appearance
Ciganska pečurka | |
---|---|
![]() | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Binomno ime | |
Cortinarius caperatus (Pers.) Fr. (1838)
| |
Sinonimi | |
Rozites caperata |
Ciganska pečurka ili cigančić (Cortinarius caperatus) je pečurka koja raste u mešovitim šumama. Česta je vrsta u Srbiji na brdskim predelima.
Opis[uredi | uredi izvor]
- Šešir je 6-12cm, kožasto-smeđe do žuto-smeđe boje sa sivim prelivima.[1] U mladosti je zvonastog oblika, potom kupasto ispupčen i na kraju raširen sa grbicom. U mladosti je prekriven brašnastim srebrnasto-belim velumom, zrakasto naboranim i bez sjaja. Starenjem rub dobija radijalne pukotine.
- Listići su belkastosivi, glinastosmeđi posle toga boje cimeta, zbijeni, ravno prirasli i zupcem prirasli uz dršku.[1] Oštrice su nažljebljene.
- Drška je svetla, beličasta, prljavo-beličasta, svilenkasta, valjkastog oblika, jaka, puna i ima prsten.[1] Prsten je kožast, često razderan. Iznad prstena je brazdasta, ispod njega sitno uzdužno vlaknasta..
- Meso je beličasto ili žućkasto, meko, prijatnog mirisa i blagog ukusa.. Ova pečurka je cenjena jestiva vrsta, ali se vrlo često ucrvlja.[1]
Stanište i doba rasta[uredi | uredi izvor]
Česta je u mešovitim šumama od jula do kraja oktobra.[1] Raste naročito u četinarskim, ređe listopadnim šumama, u brdskim predelima.
Mere opreza[uredi | uredi izvor]
S obzirom na to da ova gljiva sadrži visoki procenat kadmijuma, a posle nezgode u Černobilju i druge radioaktivne supstance, ne treba je jesti u većim količinama. Zbog zrakasto raspoređenih pukotina na rubu šešira, moguća je zamena sa gljivama roda Inocybe (cepače).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Flik, M. (2017). Koja je ovo gljiva? Prepoznavanje, sakupljanje, upotreba. Beograd: Edicija doo.
Reference[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/df/Wikispecies-logo.svg/34px-Wikispecies-logo.svg.png)
Vikivrste imaju više informacija o članku Ciganska pečurka.