Citiranost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Citiranost je uticajnost radova jednog autora na radove drugih autora u istoj ili srodnim disciplinama. Predstavlja jedan od najznačajnijih kriterijuma za evaluaciju naučnoistraživačkog rada.[1]

Citati[uredi | uredi izvor]

Citat (lat. citare = imenovati, napominjati) je imenica stranog porekla koja označava mesto navedeno iz neke knjige ili članka. Najvažnije pravopisno pravilo je da ispred svakog citata stoje znaci navoda. Obavezno je navođenje izvora.

Vrste citata[uredi | uredi izvor]

Vrste citata često su predmet rasprava i nesporazuma. Citati obuhvataju tri grupe:

  • heterocitate (prave citate) – kod kojih autori citiraju druge autore,
  • Stavka popisa s oznakama autocitate (samocitate)-Samocitati su citati samog autora sa osnovnim zadatkom da se povežu prethodni i sadašnji rad samog autora, a radi moguće promene ili proširenja prethodnog rada. Ovim se ukazuje na kontinuirano naučno istraživanje. Autori naučnih članaka češće citiraju svoje radove nego radove drugih. Zastupljenost samocitata je mala.
  • Stavka popisa s oznakama kocitate – kod kojih autori citiraju druge autore sa kojima su pisali neki raniji rad.

Postoje i specifične vrste citata kao što su implicitni citati.[2]

Citatna analiza[uredi | uredi izvor]

Citiranost se dokumentuje navođenjem svih citiranih radova u ISI citatnim indeksima. To znači da se uticajnost iskazuje ukupnim brojem citata, bez obzira na udeo autora u citiranom radu. Posebno je moguće prikazati citate ostvarene i u nacionalnom citatnom indeksu – SCIndeks, koji je u otvorenom pristupu, što znači da je besplatno dostupan svim krajnjim korisnicima Weba. Citatna analiza vodi računa o tome koliko su radovi koji se citiraju stari i proveravaju se izvori u kojima se citirani radovi objavljuju.

Citatne baze[uredi | uredi izvor]

Citatne baze podataka su sekundarni izvori naučne i stručne literature koje uz bibliografski opis dokumenta donose i popis referenci. Primarni zadatak citatnih indeksa je da služe kao ključni izvor naučne literature. Pomoću njih je moguće:

  • saznati ko citira rad
  • utvrditi istoriju nekog istraživanja
  • pratiti istraživačke aktivnosti saradnika i drugih naučnika

Baze podataka kao organizovane zbirke podataka se sastoje od zapisa koji se upoređuju sa kataloškim karticama u biblioteci. Kataloške kartice imaju svoja pravila za opisivanje knjiga koja su slična i za računarske zapise u bazama podataka. Sve baze podataka pripadaju sledećim grupama:

  • bibliografske baze podataka
  • citatne baze podataka
  • baze podataka sa kompletnim tekstom

Sve baze podataka pripadaju sledećim grupama:

  • bibliografske baze podataka
  • citatne baze podataka
  • baze podataka sa kompletnim tekstom

U citatnim bazama, pored opisa samog rada, na kraju postoji i popis korišćene literature i citata. Najpoznatije citatne baze podataka su: 1. Web of Science (WOS) – predstavlja online pretplatu na baze naučno citatnog indeksiranja. WOS daje pristup višestrukim bazama podataka što omogućava međudisciplinarna i specijalizovana istraživanja u nauci. Sastoji se od šest baza podataka:

  • Science Citation Indes Expanded
  • Social Sciences Citation Index
  • Arts & Humanities Citation Index
  • Emerging Sources Citation Index
  • Book Citation Index
  • Conference Proceedings citation Index

2. Scopus – najveća citatna baza podataka koja uključuje preko 18.000 časopisa razvrstanih u sledeća naučna područja:

  • Društvene nauke, psihologija i ekonomija
  • Biologija, ekologija
  • Hemija, fizika i matematika
  • Biomedicina

3. SCIndeks – srpski citatni indeks koji se koristi za pretraživanje domaćih naučnih članaka i časopisa 4. Google Scholar (Google Akademik) – zadužen je za pretraživanje akademske literature[3]

Srpski citatni indeks[uredi | uredi izvor]

SCIndeks se preporučuje svim korisnicima koji na jednostavan i veoma analitičan način mogu da prate određene autore i domaću periodiku. Koristan je, naravno, za celokupnu naučnu javnost, a naročito za autore iz društvenih i humanističkih nauka, kao i za umetnost, jer su autori iz navedenih oblasti ređe citirani u ISI citatnim indeksima. Pretraživanje citiranosti radova vrši se na osnovu potpunog spiska radova određenog autora, tako što se svaki rad iz bibliografije autora posebno pretražuje u bazi podataka Web of Science i to prema prvom autoru rada. Institut za naučne informacije (engl. Institute for Scientific Information –ISI) danas deo kompanije Tomson Rojters (engl. Thomson Reuters, osnovao je 1955. godine dr Judžin Garfild (Eugene Garfield), tvorac koncepta citatnih indeksa i njihovog pretraživanja. Judžin Garfild je formulisao zakon koncentracije, prema kojem se u zonama udaljenim od jezgra neke discipline nalaze časopisi iz jezgra drugih disciplina, ali da se zbog velikog preklapanja između disciplina u prirodnim naukama može izdvojiti jezgro od oko 1.000 časopisa, koji objavljuju najrelevantnije rezultate iz tih oblasti. Danas je taj citatni indeks prerastao u bazu podataka Web of Science. ISI Web of Knowledge predstavlja platformu za retraživanje informacija u svim oblastima nauke i umetnosti, a koristi je, prema navodu na sajtu Thomson Reutersa, 20 miliona istraživača iz gotovo 90 zemalja sveta. Jedna od baza podataka koja se nalazi na ovoj platformi je i Web of Science®(WOS). Obuhvata oko 256 disciplina ili kategorija dostupnih za pretraživanje i preko KoBSON sajta. Akademske i istraživačke institucije Republike Srbije koje su na Akademskoj mreži, putem WOS-a imaju online pristup časopisima (oko 10 000)sa najvećim uticajem u svetskoj nauci od 1996. godine do danas. Web of Science®, na koji je pretplaćena akademska zajednica u Srbiji sadrži tri osnovna citatna indeksa:

  • Science Citation Index expanded – SCI – baza podataka iz oblasti prirodnih, biomedicinskih i tehničkih nauka,
  • Social Sciences Citation Index – SSCI – baza podataka koja obuhvata časopise iz oblasti društvenih nauka;
  • Arts & Humanities Citation Index – AHCI baza časopisa iz umetnosti i humanističkih nauka.

Od oktobra 2008. godine poseduje i baze podataka za zbornike:

  • Conference Proceedings Citation Index – Science (CPCIS)– od 2001. godine do danas, citatni indeks za prirodne i tehničke nauke,
  • Conference Proceedings Citation Index – Social Science &Humanities (CPCISSH)
  • citatni indeks za društvene i humanističke nauke od 2001. godine do danas.

Journal Citation Report (JCR)[uredi | uredi izvor]

Journal Citation Report (JCR)je posebna baza podataka u okviru platforme Web of Knowledge. Nastala je obradom rezultata iz navedenih citatnih indeksa. JCR sadrži podatke o časopisima svrstane u tematske kategorije, u okviru kojih su rangirani po impakt faktoru (engl. Impact Factor – IF) ili faktoru uticaja. Faktor uticaja časopisa je danas veoma raširen kriterijum za izbor časopisa u bibliotekama, kao i za izbor u kojem časopisu objaviti rad. Brojčana (numerička) vrednost IF (faktora uticaja)dobija se tako što se broj citata za dve poslednje godine podeli sa brojem objavljenih radova u te dve godine. To znači da uvek postoji kašnjenje od jedne godine u podacima o IF časopisa. Online pristup ovoj bazi Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković ima od 2005. godine. Osnovni nedostaci ISI citatnih indeksa koji su zapaženi u mnogobrojnim studijama, su sledeći:

  1. obuhvataju uglavnom literaturu iz Severne Amerike, Zapadne Evrope, odnosno literaturu na engleskom jeziku;
  2. analiza je ograničena na 10.000 najuticajnijih časopisaiz celokupne svetske produkcije;
  3. nedovoljno su zastupljeni citati iz knjiga i velikog broja zbornika sa konferencija;
  4. zastupljenost različitih oblasti istraživanja je neravnomerna;
  5. sadrži mnogobrojne greške prilikom citiranja kao što su: homonimi, sinonimi, nedoslednost prilikom

navođenja inicijala autora, naročito ako oni nisu sa engleskog govornog područja. Međutim, ističe se da su ove greške mahom proizašle iz primarnih dokumenata, a da su manje rezultat obrade referenci u samim bazama podataka. Tokom jula 2009. godine, na sajtu Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije, objavljene su liste o kategorijama domaćih naučnih časopisa za 2009. godinu, koje su doneli matični odbori. Od strane istog Ministarstva donet je i „Akt o uređivanju naučnih časopisa”.3 U ranije donetom „Pravilniku o postupku i načinu vrednovanja, i kvantitativnom iskazivanju naučnoistraživačkih rezultata istraživača” rangirani su i časopisi. Međunarodni časopisi se rangiraju prema ISI publikacijama Journal Citation reports SCI, SSCI:

  • M21 – časopis u prvih 30% sa liste SCI ili SSCI(rad u vrhunskom međunarodnom časopisu),
  • M22 – časopis u sledećih 20% sa liste SCI ili SSCI (rad u istaknutom međunarodnom časopisu),
  • M23 – preostalih 50% časopisa sa liste SCI ili SSCI (rad u međunarodnom časopisu),
  • M24 – časopis međunarodnog značaja verifikovan posebnom odlukom matičnih odbora.

Domaći se rangiraju kao:

  • M51 – vodeći časopis nacionalnog značaja,
  • M52 – časopis nacionalnog značaja,
  • M53 – naučni časopis.[4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Pravilnik o postupku, načinu vrednovanja i kvantitativnom iskazivanju naučnoistraživačkih rezultata istraživača” (PDF). Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja. Arhivirano iz originala (PDF) 01. 11. 2019. g. Pristupljeno 27. 5. 2019. 
  2. ^ „Analiza citiranosti: Trenutno stanje i perspektive” (PDF). Pančevačko čitalište. Pristupljeno 27. 5. 2019. 
  3. ^ WEB of science kao izvor podataka o vrednovanju naučnoistraživačkih rezultata / Ružica Petrović, Jelena Jaćimović, Sanja Antonić. - Dostupno i na: http://bds.rs/wordpress/wp-content/uploads/2015/12/BIBLIOTEKAR-2015-sa-koricama.pdf Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. jul 2017). - Napomene i bibliografske reference uz tekst. - Sažetak ; Abstract. - Bibliografija: str. 17-18
  4. ^ Vidović, Aleksandra (2016). Citatne baze podataka : priručnik. str. 14.  COBISS.SR 5765144

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]