Crvenšarka
Crvenšarka (Courtinarius bolaris (Pers. ex Fr.) Fr) je otrovna gljiva koja je rasprostranjena po Jugoslaviji.[1]
Klobuk[uredi | uredi izvor]
Veličina je 1,5-3,5-(5,5) cm, prvo poluloptast, zatim oblo jastučast, gotovo ravan, ili jače izbočen na tjemenu, ruba podvrnutog, pa ravnog ili valovitog, često radijalno napuklog. Kožica suva, na prljavobijeloj ili kao svijetla bijela kava osnovi, pokrivena trokutastim ili četverokutnim vlaknastim krljuštima jarko cinobercrvene boje, što kasnije postaje tamnija i pomalo se razlijeva po osnovi.[1]
Listići[uredi | uredi izvor]
Listići su ravno prirasli, ne gusti, različito dugi, cijele oštrice, široki 3-5 mm; prvo glinenokrem, ubrzo cimetnosmeđi s maslinastim daškom, kasnije postaju cinober, počevši od oštrice nadolje, na kraju smeđi s narančastocrvenim preljevom, što sve zajedno daje bakarnu rezultantu.[1]
Otrusina[uredi | uredi izvor]
Otrusina je riđesmeđa.
Stručak[uredi | uredi izvor]
Veličina je od 3-5,5/0 do 6-0,9 cm, nadolje postepeno ili pri dnu naglo širi, do 1,5 cm. Pri vrhu zonirano bijel, zatim pod prstenolikom koprenom, odnosno pod prstenolikim riđesmeđe obojenim nakupinama niti, ima žutih partija, osobito pri dnu i između cinobercrvenih vlaknastih i mrljastih polja, koja se izmjenjuju s bjelim. Pun, pa šupalj, najvećima pri vrhu.[1]
Meso[uredi | uredi izvor]
Meso je bijelo, počinje žutjeti pa crvenjeti najprije u donjem dijelu stručka. Dosta debelo za tako malu gljivu. Ukus malo ljutkast, miris na lubenice. Njegov sok boji papir zagasitocrveno, poput osušene krvi.[1]
Mikroskopija[uredi | uredi izvor]
Spore jajolike ili široko elipsoidne, smeđecrvene sa žutim zrncima, 6-8, 2/4,5-5,5 mi.[1]
Stanište i rasprostranjenost[uredi | uredi izvor]
Inače dosta raštrakano po Jugoslaviji, u okolici Zagreba česta vrsta; kraj listopadnog drveća, osobito hrastova, na jaček kiselom tlu. Raste u skupinama i rado u grmovima, često podno rastruljelog panja.[1]
Jestivost[uredi | uredi izvor]
Nedokazano, no najvjerovatnije teško otrovna poput crvenjače, Cortinarius orellanus.[1]
Slične vrste[uredi | uredi izvor]
Prikazana vrsta ne slaže se potpuno s drugim opisima istoimene gljive, osobito ne s Moserovim uvrštavanjem u Leprocybe, koje na lužine reagiraju na mesu crnosmeđe, dok naša rasa reagira kadmijužuto, a ni spore joj nisu „gotovo okrugle“ osim izuzetno.[1]
Najsličnija je lažna crvenšarka. Cortinarius pseudobolaris Mre., također sumnjiva kao otrovna. Ona je veća, žuta i po klobuku, koji je bez krljušti, samo sa uraslim cinober vlaknima, i to tek parcijalno; meso je na presjeku odmah limunžuto, pa sumporno, pa okercrveno, a miriše na hren. Na dodir spolja još jače požuti nego bolaris.
Moglo bi doći do zabune s listopadnom puzicom, Armillariella mellea, osobito kad raste uz panj ili u grmu. I puzica može po listićima i ljuspicama na klobuku pocrvenjeti. Puzica, međutim, ima pravi opnasti prsten, bijelu otrusinu i meso joj ne požuti i ne pocrveni.
