Crkva Svetog Stefana u Velikoj Hoči

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Stefana u Velikoj Hoči
Crkva Svetog Stefana u Velikoj Hoči
Opšte informacije
MestoVelika Hoča
OpštinaOrahovac
Država Srbija
Vreme nastanka14. vek
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituPokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture Kosova i Metohije

Crkva Svetog Stefana u Velikoj Hoči, naseljenom mestu na teritoriji opštine Orahovac, na Kosovu i Metohiji, predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.

Prošlost i izgled crkve[uredi | uredi izvor]

Crkva u Velikoj Hoči posvećena Svetom Stefanu podignuta je u 14. veku, da bi polovinom 16. veka crkva bila prepravljana, a 1853. godine prizidana joj je priprata. Hram je više puta oslikavan, dok se do danas sačuvalo samo delimično slikarstvo iz 16. veka. Većina sačuvanog zidnog ukrasa jeste rad zografa Josifa iz Lazaropolja, iz 1864. godine.

Crkva se nalazi u centru sela Velike Hoče. Hram je u osnovi velika podužna jednobrodna građevina, pravougaonog oblika, sa oltarskom apsidom na istočnoj strani. Masivni zidovi su od tesanog kamena i sige u krečnom malteru, sa dosta spolijskih detalja i postavljanja tanke opeke u obliku krsta, pogotovo na južnoj fasadi. Različiti načini građenja i sloga kamena na severnoj fasadi ukazuju na slojeve nadgradnje i dogradnje hrama. Ceo hram je pod poluobličastim svodom. Oltarska apsida je niža od naosa, spolja je trostrana, a iznutra polukružna. Levo od oltara je polukružna niša proskomidije. U odnosu na osovinu hrama, oltarska apsida je pomaknuta prema jugu i u osovini je carskih dveri. Krovovi su sada pokriveni falcovanim crepom, koje su zamenile prvobitni pokrivač od kamenih ploča. Nad zapadnim zidom je zvonik “na preslicu”. Od nekadašnjeg zapadnog zida naosa i portala ostali su pilastri i luk koji prati liniju svoda. Spolja nad oltarskom apsidom, pod strehom, utisnut je kameni krst. Pod u hramu je od novih kamenih ploča.

U oltarskoj apsidi je sačuvana freska Bogorodice sa Hristom na prestolu i dva arhanđela iz druge polovine XVI veka. Ostatak živopisa u crkvi potiče iz 1864, kad je celokupnu crkvu oslikao Josif iz Lazaropolja. Josif iz Lazaropolja je u hočkoj crkvi naslikao obiman ikonografski ansambl, u kome se kao uzori u izboru tema prepoznaju ikonografske celine crkava Svetog Nikole i Svetog Jovana iz istog mesta.

Ikonostas je iz vremena živopisanja crkve, sigurno delo radionice bliske debarskoj. Na severnim - gornjim dverima je Arhanđeo Mihailo, sledi prestona ikona Bogorodice sa Hristom. Na carskim dverima su prikazane Blagovesti u središnjem delu, ispod njih četiri jevanđelista u rezbarenim arkadama, a u gornjem u bogatoj, izvanredno rezanoj vreži su medaljoni sa predstavama proroka Davida i Solomona. U vrhu dveri, na mestu gde je obično krst, nalazi se ikona Boga Oca u floralnom duboreznom okviru. Slede prestone ikone Hrista i Svetog Stefana arhiđakona. Iznad prestone zone su bogate dekorativne rešetke u ažuriranom duborezu, bez pozlate. Na širokoj gredi iznad duboreznih polja su medaljoni proroka u pozlaćenoj rezbi i niz apostola u Deizisnom činu u arkadama sa tordiranim stubićima. Centralni deo kosmitisa je u obliku aždaja koje na ukrštenim repovima nose Krst sa Raspećem i heruvimima, a na vatrenim mlazevima iz njihovih čeljusti su ikone Bogorodice i Jovana Bogoslova. Krajevi kosmitisa su floralne vreže. U vrhu krsta je orao iz čijeg kljuna visi kandilo.

Zbirka pokretnih umetničkih dela[uredi | uredi izvor]

U crkvi Svetog Stefana se nalazi jedinstvena zbirka pokretnih umetničkih dela, posebno evidentirana kao spomenik kulture. Najznačjnija je sedefna ikona Velikih praznika, najočuvaniji i najvredniji primerak svoje vrste na Kosovu i Metohiji.

Osnov za upis u registar[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Stefana[uredi | uredi izvor]

Odluka o utvrđivanju crkve Sv. Stefana za spomenik kulture, br. 1421 (Sl. glasnik RS br. 51 od 13.11.1997.g.) Zakon o kulturnim dobrima (Sl. glasnik RS br. 71/94).

Zbirka pokretnih umetničkih dela[uredi | uredi izvor]

Rešenje Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Prištini, br. 249 od 27.3.1968. Zakon o zaštiti spomenika kulture (Sl. glasnik SRS br. 3/66).

Izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Napomena: Sadržaj ovog članka je jednim delom ili u celosti preuzet sa http://www.sanu.ac.rs. Nosilac autorskih prava nad materijalom je dao dozvolu da se isti objavi pod slobodnom licencom. Dokaz o tome se nalazi na OTRS sistemu, a broj tiketa sa konkretnom dozvolom je 2009072410055859.