Čista soba

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čista soba za proizvodnju mikrosistema. Crveno osvetljenje je neophodno za fotolitografiju, kako bi se sprečilo izlaganje svetlu manjih talasnih dužina materijala osetljivih na svetlo.
Čista soba za proizvodnju mikroelektroničkih komponenti sa ventilatorskim filterskim jedinicama postavljenim na plafonu.

Čista soba je okruženje koje se obično koristi u proizvodnji ili naučnom istraživanju, koje sadrži nizak nivo zagađivača iz okruženja kao što su prašina, mikrobi iz vazduha, aerosolne čestice i hemijska isparenja. Preciznije, čista soba ima kontrolisani nivo kontaminacije koji se specifikuje brojem čestica po kubnom metru za odgovarajuću veličinu čestice. Primera radi, vazduh u uobičajenom urbanom okruženju sadrži 35.000.000 čestica veličine 0,5 μm ili većih po kubnom metru, što odgovara ISO čistoj sobi nivoa 9, dok ISO čista soba nivoa 1 ne sme da sadrži čestice te veličine, i može da sadrži najviše 1,02 čestice veličine 0,3 mikrometra ili veće po kubnom metru.

Opis[uredi | uredi izvor]

Čiste sobe mogu biti vrlo velike. Čitava proizvodnja postrojenja se mogu nalaziti unutar čistih soba površina više hiljada kvadratnih metara. Čiste sobe se intenzivno koriste u proizvodnji poluprovodnika, biotehnologiji i drugim oblastima koje su vrlo osetljive na kontaminaciju okruženja.

Vazduh koji ulazi u čistu sobu spolja se filtrira kako bi se odstranila prašina, a vazduh koji se nalazi unutra stalno recirkuliše kroz visokoefikasne vazdušne filtere kako bi se uklonilo interno generisano zagađenje.

Osoblje ulazi i napušta čiste sobe kroz vazdušne komore (koje ponekad sadrže vazdušne tuševe), i nose zaštitnu odeću kao što su kapuljače, maske za lica, rukavice, čizme i pelerine.

Oprema unutar čistih soba je dizajnirana tako da proizvodi što manje zagađenja vazduha. Koriste se samo specijalne krpe za brisanje. Nameštaj u čistim sobama se pravi tako da ispušta što manje čestica i da ga je što lakše očistiti.

Uobičajeni materijali kao što su papir, olovke i tkanine načinjene od prirodnih vlakana se obično ne koriste u čistim sobama, već se umesto njih koriste alternativni alati. Čiste sobe nisu sterilne (to jest bez nekontrolisanih mikroba);[1] već se kontrolišu samo čestice iz vazdha. Za testiranje čistoće se obično koriste brojači čestica.

Neke čiste sobe se drže pod pozitivnim pritiskom kako bi u slučaju curenja vazduh cureo iz prostoije umesto da nefiltrirani vazduh ulazi u prostoriju.

U čistim sobama čiji standardi čistoće vazduha nisu suviše strogi, ulaz u prostoriju ne mora da ima vazdušni tuš, već postoji predsoblje (poznato kao „siva soba“), u kojem se oblači odeća za čistu sobu, i iz koje se direktno ulazi u čistu sobu.

Neka proizvodna postrojenja ne koriste specifikovane čiste sobe ali koriste neke prakse čistih soba kako bi održali zagađenje ispod zahtevanog nivoa.[2][3]

ISO 14644-1 standardi za čiste sobe[uredi | uredi izvor]

klasa maksimalno čestica/m³ FED STD 209E
ekvivalent
≥0,1 µm ≥0,2 µm ≥0,3 µm ≥0,5 µm ≥1 µm ≥5 µm
ISO 1 10 2,37 1,02 0,35 0,083 0,0029
ISO 2 100 23,7 10,2 3,5 0,83 0,029
ISO 3 1.000 237 102 35 8,3 0,29 klasa 1
ISO 4 10.000 2.370 1.020 352 83 2,9 klasa 10
ISO 5 100.000 23.700 10.200 3.520 832 29 klasa 100
ISO 6 1,0×106 237.000 102.000 35.200 8.320 293 klasa 1.000
ISO 7 1,0×107 2,37×106 1.020.000 352.000 83.200 2.930 klasa 10.000
ISO 8 1,0×108 2,37×107 1,02×107 3.520.000 832.000 29.300 klasa 100.000
ISO 9 1,0×109 2,37×108 1,02×108 35.200.000 8.320.000 293.000 sobni vazduh


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ [1], Pristupljeno 30. 4. 2013.
  2. ^ Your Cleanroom Supplier :: Hutchins & Hutchins, Inc Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. jul 2011), Pristupljeno 30. 4. 2013.
  3. ^ Cleanroom Forum, Pristupljeno 30. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]