Pređi na sadržaj

Čuvena skačuća žaba iz okruga Kalaveras

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Čuvena skačuća žaba iz okruga Kalaveras je pripovetka iz 1865. godine autora Marka Tvena. To je bio prvi njegov književni uspeh i doneo mu je nacionalnu slavu. Priča je objavljena još i pod nazivom “Džim Smajli i njegova skačuća žaba” (njen originalni naziv) i “Ozloglašena skačuća žaba iz okruga Kalaveras”. U njoj pripovedač prepričava priču koju je čuo od šankera, Sajmona Vilera, u hotelu Ejndžels, u Ejndžels Kempu u Kaliforniji , o kockaru Džimu Smajliju. Pripovedač ga opisuje na sledeći način: “Kada bi video bubu kako ide nekuda, kladio bi se u to koliko će joj dugo trebati da dođe dotle dokle treba doći, a ako biste prihvatili to, on bi je pratio sve do Meksika, samo da sazna odakle je i koliko dugo putuje”.

Čuvena skačuća žaba iz okruga Kalaveras i druge priče je takođe i naslovna priča zbirke kratkih priča Marka Tvena iz 1867. godine. Bila je to prva Tvenova knjiga i sadržala je 27 priča koje su prethodno bile objavljivane u časopisima i novinama[1].

Istorija publikacija[uredi | uredi izvor]

Primarno, Tven je napisao kratku naslovnu priču na zahtev svog prijatelja Artemusa Varda, kako bi bila uključena u knjigu koja je sledila. Tven je radio na dve verzije, ali nijednom od njih nije bio zadovoljan - nijedna od njih nije uspevala da opiše takmičenje skačućih žaba. Vard je vršio pritisak na njega, ali dok je Tven osmislio verziju koju je bio voljan da priloži, knjiga je već bila blizu objavljivanja, te Vard umesto toga šalje priču u The New York Saturday Press gde se pojavljuje u ediciji 18. novembra 1865. godine kao “Džim Smajli i njegova skačuća žaba”.[2] Tvenova živopisna priča bila je izuzetno popularna, te se uskoro počela štampati i u različitim časopisima i novinama. On nastavlja da razvija ideju i 16. decembra 1865. godine Bret Hart objavljuje tu verziju u časopisu The Californian , ovog puta pod nazivom “Čuvena skačuća žaba iz okruga Kalaveras”, a Smajlijevo ime se menja u Grili.[3]

Njena popularnost koja je usledila dovela je Tvena do toga da iskoristi ovu priču kao okosnicu svoje prve knjige, koja se pojavila 1869. godine u prvom izdanju u tiražu od samo 1000 kopija. Prvo izdanje je publikovano u sedam boja (bez prioriteta): plava, smeđa, zelena, boja lavande, boja šljive, crvena i terakota i izaziva veliku pažnju kolekcionara knjiga, a donelo je i hiljade dolara na aukcijama.[4] U verziji koja se pojavljuje u knjizi, Tven ponovo menja prezime Grili u Smajli.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Prijatelj šalje pripovedača da intervjuiše starca, Sajmona Vilera, koji možda zna gde se nalazi njegov stari poznanik, Leonidas V. Smajli. Pošto pronalazi Sajmona na starom minskom polju, pripovedač ga pita zna li nešto o Leonidasu. Čini se da ovaj ne zna ništa o tome, a umesto toga kazuje priču o Džimu Smajliju, čoveku koji je dolazio u polje davnih godina.

Džim voli da se kocka i nudi opkladu na sve i svašta, počev od konjskih trka pa sve do borbe pasa i zdravlja supruge lokalnog pastora. Hvata žabu, kojoj daje ime Den’l Vebster i tri meseca je dresira i uči da skače. Kada stranac dolazi u polje, Džim pokazuje Den’la i nudi opkladu u četrdeset dolara da on može pobediti u skakanju bilo koju drugu žabu.iz okruga Kalaveras. Stranac prezrivo govori da bi prihvatio ponudu kad bi on sam imao žabu, a Džim izlazi kako bi uhvatio neku i ostavlja ga samog sa Den’lom. Koristeći Džimovo odsustvo, stranac gura olovno zrno u Den’lovo grlo. Džim se vraća, te stranac i on puštaju žapce; strančev žabac odskakuće, dok se Den’l ne miče sa mesta, te iznenađeni i zgroženi Džim biva prinuđen da plati četrdeset dolara opklade. Nakon što stranac odlazi, Džim, uočivši Den’lovu tromost, podiže žapca, primećujući da je teži nego obično. Kada Den’l izbaci podrigivanjem pregršt olovnih čestica, Džim shvata da je prevaren i juri za strancem, ali ne uspeva da ga pronađe.

U tom momentu, Sajmon uz izvinjenje odlazi van. Pripovedač shvata da Džim nema nikakve veze sa Leonidasom i ustaje, u nameri da krene, ali ga Sajmon presreće na vratima i nudi da mu ispriča priču o jednookoj kravi čekinjastog repa. Ne želeći da čuje još jednu besmislenu priču, pripovedač odlazi uz izgovor.

Prevodi[uredi | uredi izvor]

Nakon otkrivanja francuskog prevoda ove priče, Tven tu verziju prevodi ponovo na engleski jezik, zadržavajući strukturu francuske gramatike i sintakse. Zatim objavljuje sve tri verzije pod nazivom “Skačuća žaba: na engleskom, na francuskom i još jednom prevedena na civilizovani jeziku uz naporni, strpljivi i neplaćeni rad”.[5]

U “Ličnoj istoriji priče o skačućoj žabi”, Tven se priseća pozadine ove priče, to jest, njegovom iznenađenju kada je shvatio da je upadljivo slična jednoj drevnoj grčkoj priči. Piše ovako:

“Sada je, dakle, zanimljivo pitanje da li se epizoda sa žabom dogodila u Ejndžels Kempu 1849. godine, kao što sam čuo tog jesenjeg dana 1865. godine? Prilično sam siguran da jeste. I još sam siguran da se njen duplikat dogodio u Beotiji pre par hiljada godina. Mislim da je to slučaj u kome se istorija zapravo ponavlja, a ne slučaj dobre priče koja je tu godinama i koja odoleva vremenu jer je toliko dobra da je šteta pustiti je da propadne”.[6]

Međutim, kasnije, novembra 1903. godine, Tven ističe:

“Kad sam postao ubeđen u to da je “Skačuća žaba” dve ili tri hiljade godina stara grčka priča, bio sam iskreno radostan, jer je to očigledno bilo najupečatljivije i zadovoljavajuće opravdanje moje omiljene teorije - naime, nijedna pojava nije jedina i usamljena, već je prosto ponavljanje stvari koja se desila ranije, koja se čak možda i često dešavala… Kasnije, u Engleskoj, nakon nekoliko godina, shvatio sam da nije postojala nijedna grčka žaba u svemu ovome, a ni grčka priča o njenim avanturama. Profesor Sidžvik [u svojoj knjizi za studente koji uče da prevode sa engleskog na grčki, Greek Prose Composition. str. 116] nije tvrdio da je to grčka priča; on je samo sumirao priču iz Kalaverasa i preneo radnju u klasičnu Grčku; ali, kako nije izjavio da je to ista žaba, engleske novine su ga optužile za propust. Rekao mi je ovo u Engleskoj, 1899. ili 1900. godine, budući veoma uznemiren zbog te cenzure jer je njegov postupak bio bezazlen, pošto je verovao da je poreklo priče bilo tako dobro poznato da nije bila potrebna nikakva dodatna napomena”.[7]

Ali, u svojoj “Napomeni trinaestom izdanju” (1907), uprkos “srdačnim zahvalnicama za primljenu pomoć”, profesor Sidžvik ipak nije uspeo da prizna korišćenje Tvenove priče.[8]

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Lukas Fos je komponovao Skačuću žabu iz okruga Kalaveras, operu u dve scene sa libretom Žana Karsavine, na osnovu Tvenove priče. Premijerno je izvedena 18. maja 1950. na univerzitetu u Indijani.[9]

Priča je takođe adaptirana i kao scena u filmu Avanture Marka Tvena (1985), u kojoj Mark Tven kratko prepričava tu priču Tomu Sojeru, Haku Finu i Beki Tačer.

Kolekcija kratkih priča[uredi | uredi izvor]

Kolekcija kratkih priča Čuvena skačuća žaba iz okruga Kalaveras i druge priče, Tvenova prva knjiga, sadrži 27 kratkih priča i skečeva. Objavila ju je American News Company pod uredništvom Tvenovog prijatelja, Čarlsa Henrija Veba.[10] Tven je privatno, svom kolegi Bretu Hartu napisao da je bila “puna prokletih gramatičkih grešaka i ozbiljnih nedoslednosti u pravopisu jer nije izvršena korektura”.[11] Nakon majskog objavljivanja, prodaja knjige postaje mlaka.[12]Kolekcija je uključivala sledeće priče:

  • "The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County"
  • "Aurelia's Unfortunate Young Man"
  • "A Complaint about Correspondents, Dated in San Francisco"
  • "Answers to Correspondents"
  • "Among the Fenians"
  • "The Story of the Bad Little Boy Who Didn't Come to Grief"
  • "Curing a Cold"
  • "An Inquiry about Insurances"
  • "Literature in the Dry Diggings"
  • "'After' Jenkins"
  • "Lucretia Smith's Soldier"
  • "The Killing of Julius Caesar 'Localized'"
  • "An Item which the Editor Himself could not Understand"
  • "Among the Spirits"
  • "Brief Biographical Sketch of George Washington"
  • "A Touching Story of George Washington's Boyhood"
  • "A Page from a Californian Almanac"
  • "Information for the Million"
  • "The Launch of the Steamer Capital"
  • "Origin of Illustrious Men"
  • "Advice for Good Little Girls"
  • "Concerning Chambermaids"
  • "Remarkable Instances of Presence of Mind"
  • "Honored as a Curiosity in Honolulu"
  • "The Steed 'Oahu'"
  • "A Strange Dream"
  • "Short and Singular Rations"

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Twain, Mark . The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County, and Other Sketches. New York: C. H. Webb. Republished by Oxford University Press (1997). 1867. ISBN 978-0-19-511400-3.
  2. ^ Mark Twain (November 18, 1865). "Jim Smiley and His Jumping Frog". The Saturday Press. str. 248–249.
  3. ^ "Mark Twain in The Californian, 1864–1867". Twainquotes.com. Retrieved July 28, 2009.
  4. ^ "The Celebrated Jumping Frog" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. februar 2012). . Royal Books. 
  5. ^ Twain, Mark (1903). The Jumping Frog: in English, then in French, and then Clawed Back into a Civilized Language Once More by Patient, Unremunerated Toil.
  6. ^ Twain, Mark. "Private History of the 'Jumping Frog' Story". The Internet Archive.
  7. ^ Twain, Mark & Strothman, F. (Illustrator). The Jumping Frog: In English, Then in French, and Then Clawed Back into a Civilized Language Once More by Patient, Unremunerated Toil (MCMIII ed.). New York and London: Harper & Brothers, Publishers. стр. 64–66.
  8. ^ Sidgwick, A. (1907). "Note to the Thirteenth Edition". Introduction to Greek Prose Composition with Exercises (13th ed.). London: Longmans, Green & Co.
  9. ^ "The Jumping Frog Of Calaveras County". USOpera.com.
  10. ^ Messent, Peter (2001). The Short Works of Mark Twain: A Critical Study. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. стр. 10. ISBN 978-0-8122-3622-4. 
  11. ^ Nissen, Axel (2003). Bret Harte: Prince and Pauper. University Press of Mississippi. стр. 83. ISBN 978-1-57806-253-9. 
  12. ^ Muller, John. Mark Twain in Washington, D.C.: The Adventures of a Capital Correspondent. Charleston, SC: The History Press. (2013). 2001. ISBN 978-1-60949-964-8. str. 73.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]